Svoju najveću božićnu želju, koncert “Božić s Danijelom”, splitska pjevačica Danijela Martinović (38) nije uspjela ostvariti. Gnojna upala sinusa spriječila ju je da kvalitetno pripremi koncert te ga je morala otkazati uz poruku da će vrlo brzo svojim obožavateljima nadoknaditi propušteno s novim koncertom.
Pogledajte spot za pjesmu “Danijela časti”
No, ako je morala odustati od koncerta, Danijela nikako neće odustati od božićnog veselja. Slavlje Isusovog rođenja jedan je od njezinih najmilijih trenutaka u godini, a zajedno sa svojom ljubavi, pjevačem Petrom Grašom, već ima plan što će raditi na Božić, ali i što će pronaći ispod bora.
Kakva sjećanja bude u vama blagdani? – Kad se približi Božić, postajem toliko sretna i razigrana da bih najradije zagrlila cijeli svijet. Tu radost nosim iz roditeljske kuće, u kojoj je Božić uvijek bio vrlo svečan. Moja mama je pekla najbolje salenjake jer joj je moj otac, koji je mesar, donosio svježe salo. Pekla ih je i za još desetak obitelji. Na djetinjstvo me podsjeća i CD s božićnim pjesmama Krunoslava Kiće Slabinca, uz koji smo pjevali na sav glas, miris bakalara…
Što darujete prijateljima i obitelji? – Nikada ne kupujem darove pred Božić jer me nervira i gužva i ta suluda potreba da se zadovolji forma. Ja radije darove kupim kad naiđem na nešto što znam da će nekoga od mojih razveseliti pa to onda pred Badnjak samo lijepo upakiram.
Kako će u tome ‘proći’ vaš dečko Petar Grašo? – Petar je obožavatelj Beatlesa i uopće nemam problema s darom. Kupit ću mu najveće hitove njegove omiljene grupe i znam da će biti oduševljen. I silno se veseli što će ići u Berlin na koncert Paula McCartneya. Meni je nekako bio draži John Lennon, jer volim otkačene tipove, vizionare. McCartney mi je nekako – tih…
Ako nastavite, mogao bi to biti kraj vaše veze. – Da, bolje da Paula McCartneya i Mišu Kovača ne diramo. Koje božićne pjesme vi najradije slušate? – Osim CD-a Kiće Slabinca, uz kojeg već godinama svi pjevamo, svi moji najbliži rado slušaju i moj božićni album koji sam snimila 2003. A ja ne mogu zamisliti blagdansko raspoloženje bez božićnih albuma Franka Sinatre i Celine Dion.
Što vi obično dobivate pod bor? – Petar mi je već kupio predivne čizme, a od obitelji i prijatelja uglavnom dobijem knjige jer svi znaju da se knjigama najviše radujem. S godinama sam ih skupila prilično, tako da sam neke ostavila u kući u Splitu, a dio sam donijela u Zagreb. No, još sam daleko od Arsena Dedića, kod kojeg se preskače preko knjiga.
Kako dočekujete Božić u svom domu? – Na Badnjak smo uvijek s Petrovima, a nakon polnoćke nepisano je pravilo da svi naši prijatelji svrate do nas. Jedne sam nas godine izbrojila pedeset. I nitko se ne treba najaviti jer je “Kod vesele Danijelice” uvijek otvoreno. Pjevamo, pričamo, zabavljamo se, a oko tri sata svi odu dalje u život, a ja ostanem kod kuće pospremati. Nemam kućnu pomoćnicu i svim našim prijateljima ja perem čaše. A na Božić smo uvijek kod mojih na ručku. Tata se pomoli, kruhom umočenim u vino ugasi svijeću na blagdanskom stolu, a zatim se uputimo u čestitare. Često nam se pridruži i Petar pa idemo od stana do stana, pjevamo susjedima i napravimo pravi tulum u portunu moje zgrade.
Kamo ćete za Novu godinu? – Posljednjih godina na Silvestrovo pjevam na glavnom gradskom trgu u Ljubljani. Zorana Jankoviča, gradonačelnika Ljubljane, poznajem još dok je bio u Mercatoru i s vremenom smo postali stvarno dobri prijatelji. Pa se uvijek rado odazovem njegovu pozivu. Osim toga, doista osjećam da sam u Ljubljani dobrodošla. Posebno mi je bilo drago što sam to osjećala i kad nismo bili u najboljim odnosima sa Slovenijom. Ja sam uvijek nekako uspijevala pronaći zajednički jezik sa svima. Samo bih rekla: “Nemojte vi njih slušati. Mi ćemo se lako dogovoriti uz pjesmu”. Tako misli i većina “običnih” ljudi.
A gdje će biti Petar Grašo? – Na Hvaru. U šali kažem da smo već 12 godina u vezi pa je vrijeme da svatko krene na svoju stranu. To je naš recept za sretnu vezu. Ali, ipak ćemo si čestitati u ponoć i poželjeti još puno takvih godina.
Što vas očekuje u sljedećoj godini? – Nadam se, puno toga, a posebno se veselim dječjoj predstavi u Zagrebačkom kazalištu lutaka, “izrasloj” iz mojih priča o Dami, anđelu koji prolazi kroz sva emocionalna stanja kao i ljudi. Čak se i zaljubi u dječaka Rika, osjeti “leptiriće” u trbuhu i zaključi kako je ljubav malo čudna, jer je to jedina zarazna bolest od koje nitko ne želi ozdraviti. I svi se malo šašavo ponašaju kad se razbole od zaljubitisa. Dama je za mene povratak u djetinjstvo, nešto poput “Malog princa”, jednostavne knjige pune životnih mudrosti iz koje naučimo nešto novo svaki put kad je ponovno pročitamo.
Diana Šetka