Ime 58-godišnjeg švedskog glumca Stellana Skarsgarda , zvijezde 4. festivala židovskog filma, posvećenog Pravednicima među narodima (ljudima koji su, izlažući se pogibelji, spašavali živote Židova u Drugom svjetskom ratu), koji se od 23. do 29. svibnja održati u zagrebačkom kinu Europa, nije poznato široj javnosti, ali lik i djelo jesu. Kultni glumac nezavisne scene, koji je postao holivudska zvijezda sredinom 90-ih, glumio je u filmovima kao što su “Pirati s Kariba”, “Mamma Mia”, “Amistad”, “Dobri Will Hunting”, a proslavila ga je glavna uloga u filmu “Lomeći valove” Larsa von Triera . Ni privatni život nije mu manje zanimljiv: iz prvog braka s liječnicom My Skarsgard ima pet sinova i kćer, a njegova sadašnja supruga, 34-godišnja Megan Everett, s kojom ima jednogodišnjeg sinčića Ossiana, vršnjakinja je njegova najstarijeg sina, glumca Alexandera Skarsgarda . Osim toga, prijateljima se sviđa i njegov ekscentrični karakter: Stellan Skarsgard po stanu obožava hodati bez odjeće, a engleski glumac Paul Bettany , koji je po njemu nazvao sina, svojedobno ga je proglasio “prvakom svijeta u ispijanju votke”.
“Paul je sladak, ali, kao i uvijek, želi me prikazati u boljem svjetlu nego što u stvarnosti jesam”, prokomentirao je to Stellan Skarsgard.
Koliko ostajete u Zagrebu? – Samo ću prenoćiti. Ostajem samo toliko da najavim projekciju filma “Dobra večer, gospodine Wallenberg” i poslije nje odgovorim na pitanja gledatelja.
Što vama znači taj film? – Snimali smo ga 1990., u vrijeme pada Željezne zavjese, u budimpeštanskom getu. Na moje veliko iznenađenje ondje je još živjela nekolicina Židova koji su preživjeli strahote o kojima govori film. Stare Židovke su mi prilazile i ispričale svoje potresne priče iz Drugog svjetskog rata. U tom trenutku postalo mi je potpuno nevažno hoće li film biti dobar i hoće li kritičari hvaliti moju glumu… Tada sam naučio da umjetnost, koliko god velika i važna bila, ne može biti stvarnija i istinitija od života.
Tko je bio Raoul Wallenberg? – Švedski diplomat iz jedne od najimućnijih i najutjecajnijih skandinavskih obitelji, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata pomogao desecima tisuća Židova da spase život. Pošto je sovjetska vojska zauzela Budimpeštu, uhićen je i skončao je pod nejasnim okolnostima. Sovjeti su tvrdili da je umro od infarkta 1945., no postoje svjedoci koji su ga vidjeli živog 1947. u zloglasnom zatvoru Lubianka. Do danas nije poznat točan datum njegove smrti.
Jeste li zbog takvih uloga postali glumac? – Počeo sam u amaterskim kazališnim skupinama, a kao 16-godišnjaka proslavila me glavna uloga u TV serijalu “Bombi Bitt och jag”, koji je bio švedska verzija avantura Huckleberryja Finna. Kako je tada u Švedskoj postojala samo jedna nacionalna televizija i samo jedan program, logično je da su preko noći svi znali za mene. Potom sam pokušao upisati studij glume, ali me nisu primili. No, nisam očajavao jer sam već bio angažiran u ansamblu Kraljevskog dramskog kazališta u Stockholmu. Usput sam snimao filmove u domovini, a s vremenom i u inozemstvu.
Tko određuje vašu cijenu: vi ili agenti? – Dogovorimo se kad vidimo kakav je projekt. Vjerujte, u Hollywoodu vas nikad neće platiti više nego što misle da će im se vratiti. Osim toga, ako shvatim da me žele u podjeli kako bi na račun mog imena dobili novac za produkciju, tada moja cijena znatno raste. A ponekad se događalo da doslovce besplatno glumim u nezavisnim filmovima. Čak i kad je riječ o velikim redateljima, situacija zna biti tragikomična. Primjerice, moja prijateljica, producentica iz Danske, ponudila mi je smiješan honorar i karton vina za glavnu ulogu u filmu “Lomeći valove”. Odmah sam znao da ću pristati, ali sam, da spasim dostojanstvo, rekao: “Ne pristajem, osim ako mi uz sve to ne nabavite i nove crne žnirance.” Taj dan su mi, naime, na cipelama pukle vezice. Dakako da smo se brzo dogovorili.
U filmu “Dogville” Lars von Trier vam je omogućio scenu seksa s Nicole Kidman: nije li to prava kompenzacija? – Teško bi se silovanje moglo nazvati seksom, ali dobro, kako želite. Hvala Bogu, tu smo scenu ponavljali pet puta na pet različitih načina. Kad sam se uplašio da je već gotovo i da više nikad neću biti tako blizu Nicole, Lars nam je predložio da silovanje odglumimo kao romantičnu komediju. Divno je kod njega što nikad ne znate što vas čeka.
Kako ste najmlađem sinu odabrali ime Ossian? – Palo nam je na pamet jedne noći, u sitne sate u Rimu.
Lani ste sedmi put postali otac: želite li još djece? – Ništa nisam planirao, tako da mi je o brojkama teško govoriti: nikad ne znate kamo će vas život odvesti i što vas još čeka. Vidjet ćemo. Možda ih bude još, a možda sam dao svijetu sve što sam trebao. U svakom slučaju, nije bilo previše naporno: sve skupa trajalo je sedam minuta.
Kruno Petrinović
Pročitali ste skraćenu verziju intervjua. Cijeli intervju sa Stellanom Skarsgardom pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 802) ili se pretplatite na PDF izdanje