Neobrijan i razbarušene kose, odjeven u staru sivu pamučnu majicu i crne traperice, Colin Firth (47) nije nimalo nalikovao ukočenom, ali šarmantnom Fitzwilliamu Darcyju u miniserijalu “Ponos i predrasude” (1995.), Marku Darcyju u kojeg je zaljubljena glavna junakinja filma “Dnevnik Bridget Jones” (2001.) ili Jamieju Bennettu, nespretnom piscu koji se zaljubljuje u svoju portugalsku pomoćnicu u “Love Actually” (2003.), njegovim najpoznatijim ulogama.
Istina, na intervju u luksuzno grčko ljetovalište Lagonisi, otprilike sat vremena vožnje udaljenom od Atene, gdje je upriličen susret europskih novinara sa zvijezdama filmskog mjuzikla Mamma Mia!”, stigao je izmoren vrućinom.
Tih je dana, naime, u Grčkoj bilo nesnosno – temperatura je bila oko 36 stupnjeva – a tu nisu pomagalini klima, a ni morski povjetarac. No, Firth se brzo sabrao, i brzo pokazao zašto ima toliko obožavateljica. On je ugodan, šarmantan sugovornik, pomalo nalik staromodnom engleskom gentlemanu. Ne razmeće se, ali nije lažno skroman i često se šali na vlastiti račun, kao da mu ni samom nije jasno zašto izaziva toliku pozornost.
Odmah na početku razgovora objasnio je kako mu, zapravo, vrućina ne smeta. Uostalom, sa suprugom, talijanskom filmskom producenticom Livijom Giuggioli i njihovo dvoje djece, Lucom (7) i Mateom (4), dio godine živi u Velikoj Britaniji, a dio u Italiji, a ondje je klima slična ovoj u Grčkoj. Firth ima i sina Williama Josepha(18), iz veze s kanadskom glumicom Meg Tilly, s kojom je dvije godine živio u Kanadi, prije nego što se vratio u Veliku Britaniju.
Osim toga, kao dijete je živio nekoliko godina u Nigeriji, gdje je njegov otac David Norman Lewis Firth, povjesničar, bio vladin savjetnik za obrazovanje.
Film “Mamma Mia!” rađen je prema mjuziklu nadahnutom hitovima grupe Abba. Jeste li u mladosti slušali njihove pjesme?
– Nisam, naravno. Nijedan tinejdžer tih godina to nikad ne bi priznao, pa neću ni ja. Pokušavao sam biti cool i slušao drukčiju glazbu, ali moram priznati da sam znao pjesme Abbe. Naravno, znao sam i pjevačice. Nekad bi mi se više sviđala plavuša, a nekad tamnokosa, ovisno o tome kako su bile odjevene. Na tulumima bi netko uvijek pustio “Dancing Queen” i svi bi počeli plesati.
U filmu i pjevate: kako je bilo na snimanju?
– Užasno. Ne znam pjevati i svjestan sam toga. Imali smo tri dana za snimanje pjesama, a znao sam da će me u studiju čekati Benny Andersson i Bjorn Ulvaeus iz Abbe. Sjećam se dokumentarca o snimanju mjuzikla “West Side Story” s Joseom Carrerasom i Leonardom Bernsteinom. Grozno ga je gledati, jer je u njemu Carreras na rubu suza. Otpjevao je svoju ariju prekrasno, kako samo on to može, a Bernstei je skinuo očale, mrko ga gledao i s negodovanjem kimao glavom.
Jeste li se i vi osjećali kao Carreras?
– Bojao sam se da ću se tako osjećati. Naravno, ni u snu ne uspoređujem svoj glas s Carrerasovim, nego sam mislio da ću i ja sigurno biti na rubu suza. No, pomogli su mi Pierce Bronson i Stellan Skarsgard. Kad sam vidio isti takav duboki užas u očima, odmah mi je bilo lak- še, znao sam da nisam samo ja prestrašen. I moram reći, to nas je zbližilo. Kako su vaši kolege prošli? – Snašli su se. Jedan je pjevao grozno, neću reći tko, ali glazbeni snimatelji čine čuda. Poslije je sve išlo glatko.
A kako je protekao ostatak snimanja?
– Fantastično. Uživali smo u Grčkoj. Neću pretjerati ako vam kažem da mi nikad nije bilo tako lijepo. To sam rekao i na snimanju, pa sam zbog toga zamalo završio u moru. Pierce, Stellan i ja smo sjedili na palubi, čekali da se počne snimati naša scena, a ja sam ih pitao misle li i oni da nas producenti, zapravo, previše plaćaju za naš rad. A producent je stajao iza mojih leđa! Poslije su mi rekli da su me zbog toga htjeli baciti u more. Meryl Streep je, na primjer, imala mnogo više posla na snimanju, za razliku od nas trojice. Stellan je rekao da smo mi samo za ukras, ali se ne slažem s njim. Takve uloge dobivaju mlade i atraktivne djevojke, a nas trojica smo više nalik isluženim ragama.
Jeste li se osjećali nelagodno u sceni u studiju, u kojoj ste odjeveni kao disko zvijezda?
– Zapravo i nisam. Uživao sam. Glumci će vam često reći kako vole svoj posao jer se mogu umjetnički izraziti, učiniti svijet boljim… Ali to nije istina. Mi, zapravo, uživamo u tome da navučemo smiješan kostim, ludiramo se i, općenito, zabavljamo. Meni se moj kostim toliko svidio da sam ga htio ukrasti, ali me na izlasku iz Pinewooda zaustavio čuvar i oduzeo ga.
Nedavno ste snimili film “Genova”, koji se, kao i ovaj, dosta razlikuje od uloga po kojima vas najviše pamtimo.
– Mislite na romantične komedije? Snimio sam ih samo nekoliko, ali su poznatije od drugih u kojima sam glumio, pa me pamte po njima. Kad god snimim film koji nije romantična komedija, kritičari kažu kako je to iskorak u mojoj karijeri. Već sam imao toliko tih iskoraka da sam ih prestao brojati. Posljednjih godina snimio sam obiteljsku dramu “Genovu” , “And When Did You Last See Your Father?” o odnosu očeva i djece, povijesni film “The Last Legion” u kojem mi je partnerica Aishwarya Rai… Dobro, i romantičnu komediju “Slučajni suprug” s Umom Thurman.
Ipak, najpoznatiji ste kao Darcy. Smeta li vas to?
– Ponekad mi se čini da se nikada neću otarasiti lika Darcyja. U “Dnevniku Bridget Jones” glumim Marka Darcyja, a glavna junakinja platonski je zaljubljena u Fitzwilliama Darcyja, moj lik u “Ponosu i predrasudama”. Sve do nedavno sam mislio da me ime Darcy zauvijek obilježilo. No, sve je došlo na svoje u nedavnom filmu “St. Trinian’s”, u kojem sam imao malu, ali slatku ulogu: moj lik u njemu gazi psa koji se zove – Mr. Darcy! Valjda vam je sad sve jasno što mislim o tome. Nikad nisam shvaćao zašto me toliko pamte po toj ulozi. A kad sam se obitelji pohvalio da sam dobio ulogu Fitzwilliama, moj je brat zamalo pao sa stolca od iznenađenja: “Fitzwilliama!? Ali on bi trebao izgledati seksi!”
Feđa Kalebić