Snimci: Saša Burić i AP
Sanremo, festival nad svim glazbenim festivalima, prošli je tjedan, 57. put, zablistao u svom najvećem sjaju, a ja sam prvi put imao priliku doživjeti taj glamur – gledati ga na pozornici, ali i iza nje. Svjedočio sam tihim i glasnim nadanjima sudionika, vidio obožavatelje svih dobnih i socijalnih skupina koji opsjedaju ulaze u hotel Ariston, pokušavajući barem dotaknuti zvijezde kad izlaze iz limuzina. Grad, u kojem su protekli tjedan bile tisuće gostiju, bio je uistinu onakav kao što i piše na ovogodišnjoj reklami: Sanremo – grad cvijeća, osmijeha i pjesme. Dekstroza, saharoza i saharin, rekli bi cinici iz zemlje stotinu festivala s istočne strane Jadrana, ali neću politiku u svoju butigu… Nakon lanjskog fijaska, odnosno, najdrastičnijeg pada gledanosti te glazbene manifestacije, koja se održava od 1951., uprava festivala, odlučna vratiti sjaj Sanremu, ove je godine dovela sve one koji znaju kako se to čini. Tako su, kao posebni gosti, nastupili američka jazz-pjevačica Norah Jones i kanadska zvijezda Nelly Furtado, pop-grupa The Scissor Sisters, Joss Stone, glumica Penelope Cruz… Priredbu su vodili Michelle Hunziker, bivša supruga talijanskog pjevača Erosa Ramazzottija, te legendarni Pippo Baudo, koji se na pozornicu Sanrema, nakon trogodišnje stanke, popeo dvanaesti put. I nacionalna televizija, RaiUno, uložila je golema sredstva: tehnika je počela stizati mjesec dana prije finalnog vikenda, kao i dijelovi pozornice (koja na ekranu izgleda dva-tri puta veća nego što uistinu jest), a scenografija je ove godine bila – kompjutorizirana. Zaista, bila bi grehota da tako dobar izvor presuši: festival je, naime, u svojim najboljim danima imao nevjerojatnu gledanost – čak do 77 posto. A tu slavnu povijest činili su podjednako pobjednici i voditelji. U Sanremu su, naime, svoje velike karijere počeli Eros Ramazzotti, Laura Pausini, Andrea Bocelli, Anna Oxa, Adriano Celentano, Domenico Modugno, Claudio Villa, Ricchi e Poveri i Al Bano, a i među voditeljima je bilo velikih imena – od oskarovca Roberta Benignija, tenora Luciana Pavarottija, pjevačice Raffaelle Carre, do top-modela Laetitije Caste i Eve Herzigove. Uglavnom, red patrijarhata pa dvored lijepih nogu, uz zajednički osmijeh.
Nezadovoljni direktor televizije
Ove godine su Pippo Baudo i Michelle Hunziker svoj voditeljski angažman uspjeli naplatiti po milijun eura, što je golem novac i za veliku TV kuću kao što je RaiUno, čiji je direktor svaki sat Pippu “mjerio temperaturu” postotkom gledanosti, servirajući mu pritom krepku jezikovu juhu ispred i iza kamera. Sve pjesme koje su se ove godine mogle čuti na Sanremu, prema mojem sudu, iznimno su dobre i čini se da je povratak klasičnom talijanskom zvuku uspio. Pjevači su se natjecali u dvije kategorije: mladi ili giovani (među kojima je pobijedio Fabrizio Moro s pjesmom “Pensa”) te etablirani ili campioni. Veliko subotnje finale bacilo je u sjenu i talijansko nogometno prvenstvo. Favoriti su bili Al Bano, Tosca i Simone Cristicchi, mladić grmolike frizure i simpatična izgleda. Dobar zvuk, sposobni dirigenti i iskusan orkestar. Pjesme se nižu, Pippo dovodi atmosferu do usijanja, Michelle mijenja treću haljinu i frizuru. Sve štima, publika je zadovoljna, jedino direktor televizije izgleda kao da mu je proradio čir na dvanaesniku: gledanost je 12 i pol milijuna, gotovo 49 posto opće gledanosti, što je bolje nego lani, ali još nedovoljno za njegov osmijeh. Novinari su prvi doznali rezultate: pobijedio je Cristicchi, ispred Ala Bana i Piera Mazzocchettija. Publika nema primjedbi, pobjeda je zaslužena. U nedjelju – repriza. Cijeli dan se pjeva i plješće, a meni je vrijeme za spremanje kovčega i laštenje uspomena. Na pamet mi pada pokojni barba Zdenko Runjić, kojemu je Sanremo učinio uzaludnom diplomu Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Svojim roditeljima on je to objasnio u stihovima: “Jedna pisma iz đardina, smantala je vašeg sina, on cili vik je slidi…”