Oscara za svoj šminkerski rad na filmu “Čelična Lady” dobili su Mark Coulier i J. Roy Helland, kojeg je Meryl Streep posebno pozdravila tijekom svojeg govora zahvale, primajući Oscara za najbolju žensku ulogu.
Gospodine Helland što je bila najteža komponenta pretvaranja Meryl Streep u Margaret Thatcher? – Količina novca i vrijeme kojeg je uvijek premalo.
Kako uspijevate raditi bez vremena i novca? – Radimo brzo, a glumci moraju dva i pol sata sjediti potpuno nepomični. Proračun filma bio je nešto manji od 14 milijuna dolara, ali nije predvidio da ćemo toliko morati raditi na maskama starije osobe. Imao sam pravo na svega pet perika, i to posuđenih, a trebalo je pokriti 40 godina života protagonista.
Trideset i sedam godina radite s Meryl Streep. Kako je tako dugo raditi na poznatom licu i neprestance ga mijenjati? – Velika je čast i užitak raditi s Meryl. Uvijek smo se tijekom suradnje dobro provodili, a mijenjati njeno lice upravo je fascinantno. Prije dosta vremena dobio sam vjerojatno najbolji savjet o šminkanju – “Ne slikaj ono što vidiš nego ono što želiš”. Tako smo i od Meryl načinili Margaret Thatcher i to je bio vrlo zabavan proces.
Mark, kako je Vama bilo raditi s Meryl? – Nisam se trudio da ju posve preoblikujem. Odabrao sam neke segmente bivše britanske premijerke i prenio ih na Meryl, ostavljajući joj slobodu da se kreće, izražava emocije i općenito glumi.
Koliko ste svakodnevno radili na Merylinoj kosi? – Koristio sam stražnji dio njene prirodne kose pa nije bilo teško. Iglama bih joj svako jutro prije nego što smo se odvezli u studio pričvrstio kosu. Kada smo stigli mogli smo odmah stavljati perike, što je išlo brzo. Radio sam do kasna pripremajući ih, budući da smo često u jednom danu snimali tri različita razdoblja u Thatcheričinom životu.
A na nosu? – Za mlađe razdoblje, četrdesete i pedesete, koristili smo malu prostetiku koja se mogla staviti za oko pola sata. Za kasnije godine bilo je potrebno mnogo više, sređivali smo vrat i obraze, a sve je trajalo i do tri sata.
