U proljeće 2000., kad je prodajom svoje informatičke kompanije Brak Systems zaradio prvih 100 milijuna dolara, kanadski poduzetnik hrvatskog podrijetla Robert Herjavec (47) krenuo je u veliki shopping. Kako obožava automobile, prvo si je kupio kraljevski bentley azure, a zatim počeo tražiti kuću koja će izgledom i veličinom dostojno simbolizirati njegov zadivljujući uspon iz prnja preko trnja do zvijezda.
Agenti za nekretnine polomili su se kako bi siromašnom imigrantu, koji je gotovo preko noći postao vodeći kanadski internetski tajkun, pronašli kuću iz snova. No, nije bilo lako udovoljiti željama u bijedi rođenog Varaždinca, sina strojobravara i tekstilne radnice, koji je s roditeljima 1970. na brodu Christopher Columbus doplovio iz Trsta u Kanadu te u Torontu ostvario američki san. Novopečenom bogatašu nudili su najraskošnije kuće i vile, no sve su mu se činile nekako previše skromne i obične. Dah mu je zastao tek kad su mu u Bridle Pathu, najelitnijoj četvrti Toronta, pokazali velebno bijelo zdanje od 5110 četvornih metara, izgrađeno u stilu francuskog dvorca i okruženo hektarom zelenila.
– Kuću sam vidio u četvrtak popodne, u petak ujutro kupio sam je za 10 milijuna dolara – prisjeća se Robert Herjavec. – Nekoliko dana kasnije iz novina sam saznao da sam kupio najveću i najskuplju kuću u Kanadi.
Replika hotela Georrge V
Svoj novi dom Robert Herjavec kupio je od građevinskog poduzetnika Shanea Baghaija, bogatog Iranca koji je izbjegao u Kanadu. Četiri je godine 300 radnika danonoćno zidalo tu kuću u kojoj je Baghai živio manje od godinu dana jer su mu poslovi loše krenuli pa ju je morao prodati.
– Nakon bijega iz Irana, Baghai i njegova supruga prvo su otišli u Pariz i odsjeli u čuvenom hotelu George V – govori Robert Herjavec. – U lobiju ga je supruga zabrinuto pitala hoće li ikad više imati svoj dom. On ju je pogledao, pokazao rukom uokolo i rekao: “Jednog dana napravit ću ti ovo”. Tako je moja kuća, zapravo, replika tog hotela. Ulazna dvorana u moju kuću ista je kao njihov lobi.
Iza kuće je tenisko igralište, sjenica, fontana i tea house: drvena kuća od 200 četvornih metara, koju je prijašnji vlasnik podigao kako bi u njoj svako popodne u miru pio čaj. Herjavčevi tu organiziraju manje domjenke ili poker-večeri, na kojima uz karte, scotch i kubanske cigare od svojih gostiju prikupljaju novac za razne dobrotvorne akcije. Kuća je toliko velika da su domaćini prije dvije godine u njoj organizirali humanitarnu večeru za čak 500 uzvanika.
U Torontu je društvena elita još dugo prepričavala taj događaj u sklopu kojeg je na pozornici iza kuće održana Hugo Boss modna revija, a goste je zabavljao slavni kanadski pjevač Michael Bublé.
Premda je kuća epskih proporcija, vlasnik u njoj živi bez posluge. Povremeno dolaze ljudi koji čiste, kuhaju i održavaju kuću i okućnicu, ali jedini stanari su Robert Herjavec, njegova supruga Diane Plese (47) i njihovo troje djece: sin Brendan (16) te kćeri Skye (13) i Caprice (11).
– Nisam naviknula da me drugi poslužuju – kaže Diane Plese. – Robert i ja odrasli smo u sličnim uvjetima i zadržali smo naviku da sve radimo sami, kao i prije, kad nismo imali novca. Djecu sami vozimo u školu, ja često skuham ručak, a ako u kući nema kruha, pošaljem Roberta u dućan.
Robert Herjavec i Diane Plese, Hrvatica rođena u Torontu, u braku su 20 godina. Njezini su roditelji u Kanadu došli 1959. iz Slavonije. Diane se školovala za optičarku i potom otvorila optičarsku radnju u koju je jednog dana ušao njezin budući suprug.
– Kad sam izašao iz Dianine optike, nazvao sam mamu i rekao joj da sam upoznao ženu kojom ću se oženiti, ali da ta žena to još ne zna – kaže Robert Herjavec. – Mami je jedino bilo važno da mi žena bude Hrvatica.
Diane i Robert vjenčali su se u hrvatskoj crkvi u Mississaugi, gradu pokraj Toronta. Ništa na početku njihova braka nije ukazivalo da će jednog dana živjeti u palači u Bridle Pathu. Robert je uz pomoć stipendije završio studij engleske književnosti i političkih znanosti, a potom je preživljavao konobareći i povremeno statirajući u filmovima i televizijskim serijalima. U informatički je biznis uletio posve slučajno.
Prvi ured u podrumu
– Prvi čovjek IBM-a za Sjevernu Ameriku osnovao je vlastitu kompaniju i tražio je ljude koji nešto znaju o prodaji kompjutora – govori Robert Herjavec. – Nisam znao ništa o kompjutorima, ali sam slutio da je to biznis budućnosti pa sam htio nešto naučiti. Rekao sam čovjeku da ću za njega raditi besplatno i tako ga nagovorio da me zaposli.
Dok je volontirao, Robert Herjavec je poput spužve upijao nova znanja i početkom 90-ih odvažio se pokrenuti vlastiti informatički posao. Mozgao je kako nazvati svoju tvrtku, a kako se tek bio oženio, nazvao ju je, po hrvatski, Brak. Ured mu je bio u podrumu, početni kapital kreditne kartice njegove supruge, a osam godina kasnije svoju je tvrtku, specijaliziranu za sustave internetske zaštite, prodao američkoj kompaniji AT&T za 100 milijuna dolara.
– Možete zamisliti kako sam se osjećao kad sam dobio ček na 100 milijuna dolara i prisjetio se otkud sam krenuo, kamo sam došao i što sam sve na tom putu prošao – kaže Robert Herjavec. – Dok smo živjeli u Hrvatskoj, moj tata Vladimir stalno je nešto galamio protiv države i komunizma, sudili su ga i zatvarali, pa ga u Varaždinu više nitko nije htio zaposliti. Mama je radila u Varaždinskoj industriji svile, a mene nije imao tko čuvati pa su me poslali kod bake u selo Zbjeg pokraj Slavonskog Broda. Odrastao sam u tom selu, u kući bez tekuće vode i sa zemljanim podovima po kojima su noću trčali štakori. Danas bi cijelo selo stalo u moju kuću.
Nevio Pintar
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst, zajedno sa svim fotografijama, pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (broj 781) ili se pretplatite na PDF izdanje