Razgovarao Josip Jurčić Snimio Ivan Posavec
Premda je prije šest godina odradila svoj posljednji nastup s grupom Jinx, to ne znači da je njihova pjevačica Jadranka Ivaniš Yaya (32) sve to vrijeme sjedila besposlena. Svu svoju kreativnost usmjerila je na stvaranje nakita i slika, prije tri godine rodila je kćerkicu Luciju, vodila TV emisiju Prijatelj na kvadrat, a stigla je i pjevati na albumima svog supruga Dubravka Ivaniša Rippera (40), frontmena grupe Pips, Chips & Videoclips. Ipak, njezine obožavatelje najviše je zanimalo hoće li ikad ponovno zapjevati s grupom koja je hrvatsku glazbenu scenu obogatila kvalitetnim popom te čiji se hitovi “Smijem se” i “Brazil” i nakon šest godina neumorno vrte na radiopostajama.
Okupljanje Jinxa ipak se dogodilo: Yaya je s dečkima u najvećoj tajnosti snimila album “Na zapadu”, koji će biti objavljen sredinom lipnja u izdanju Dallas Recordsa, a uskoro će se kao najava na radiopostajama vrtjeti singl “Na čemu si ti”. I dok će svi osluškivati njihov novi zvuk, Yaya će se, zajedno s Cocom Mosquitom, glavnim autorom pjesama Jinxa, i ostatkom benda, pripremati za veliku ljetnu turneju.
Pred Jinxima su velika očekivanja: bojite li se da ih nećete uspjeti ispuniti? – Nije to strah, nego pozitivna nervoza. Pripremila sam se i za uspjeh i za neuspjeh te sumnjam da me išta više može iznenaditi. Ipak sam danas puno čvršće na zemlji nego s dvadeset godina.
Zrelost o kojoj govorite ne osjeća se samo u glazbi, koja je smirenija i manje plesna, vidi se i po tome što sad pažljivo oblikujete svoj imidž u javnosti? – Pokušavamo ne ponavljati pogreške koje smo radili prošli put, iako sam svjesna da ćemo možda griješiti u nekim drugim stvarima. Sada smo organiziraniji i ništa ne želimo prepustiti slučaju, iako nimalo ne sumnjam da ćemo i ovaj put nešto zeznuti.
Koliko je teško bilo godinu dana šutjeti i tajiti da opet svirate zajedno? – Nije bilo teško jer nismo bili euforični oko ponovnog okupljanja pa nije ni bilo razloga da vičemo kako smo opet zajedno. Jedino sam si dopustila određenu drskost da na direktna novinarska pitanja o ponovnom okupljanju odgovaram neodređeno.
Tko je potaknuo okupljanje benda, vi ili Coco? – Zapravo nas je spojio Krešo Boranić, naš bivši i sadašnji menadžer, koji je istodobno počeo nagovarati i Coca i mene. Kada smo se rastajali, nitko od nas nije rekao da je to definitivno pa kada smo se Coco i ja prvi našli, nismo razgovarali o okupljanju nego o tome što ćemo i kako ćemo svirati.
Kakav je ritam na novom albumu? – Nove pjesme nisu baš plesne kao one stare, prilično je to drukčiji zvuk, a opet se već s prvim tonom prepoznaju Jinxi. Znam da svi očekuju neki novi “Brazil”, ali bilo bi glupo da stvaramo istu glazbu kao i prije šest godina. Drugo je vrijeme, mi smo se promijenili, pa je logično da je i glazba drukčija.
Nakon raspada Jinxa žalili ste se da s njima niste imali dovoljno mogućnosti za autorsko izražavanje. Je li se to sada promijenilo? – Još uvijek se moj kreativni dio u Jinxima odnosi isključivo na interpretaciju. Katkad poželim napraviti više, možda čak i napisati pjesmu, ali uvijek ispadne da sam prelijena. Pogotovo za pisanje tekstova, što sam pokušala nekoliko puta, ali sam vrlo brzo shvatila da su moji pokušaji grozni.
Jeste li ikad požalili zbog tako duge stanke u pjevanju? – Ne, jer sam se željela odmoriti, trebao mi je odmak od toga svijeta, koji me je u jednom trenutku potpuno zgazio, fizički i psihički. Bio mi je potreban normalan život.
Što vas je najviše istrošilo? – U jednom smo razdoblju nastupali bez predaha, nismo znali odbiti ponude. Vjerojatno smo mislili da slava neće trajati dugo i da moramo iskoristiti i najmanju priliku koja nam se pruži. Takav ritam potpuno me istrošio. U jednom trenutku počela sam zijevati na pozornici, nisam se ni šminkala, s pozornice sam gledala televiziju, koja se uvijek nalazi u nekom kutu kluba… Time sam omalovažavala i sebe i publiku, i jednog sam dana shvatila da s tim moram prestati.
Jeste li odlaskom sa scene uspjeli dobiti taj mir? – Spasila sam se. Doduše, ni novi život nije bio lagan. Došlo je dijete, a s njim i nove obveze, pogotovo što je Lucija bila izuzetno zahtjevna. Jela je svakih 45 minuta noću i danju, a to je trajalo mjesecima. Nisam se mogla pošteno naspavati. Tek kada je krenula u vrtić, osjetila sam da postoji vrijeme koje mogu odvojiti samo za sebe.
S kojom ste je pjesmom uspavljivali? – Nju nije uspavljivala pjesma, već čupanje moje kose. Sjećam se da je nezaustavljivo plakala prvog dana nakon dolaska iz rodilišta pa sam joj pustila pjesmu Mercury Reva i ona se istoga trenutka smirila. To me je ganulo, jer mi je bilo prekrasno da to malo, tek rođeno, biće tako reagira na glazbu. Na kraju sam se ja rasplakala.
Koliko je Lucija svjesna da ima slavne roditelje? – Često nas fotografi snime zajedno pa Lucija vidi svoje slike po novinama i to shvaća kao nešto uobičajeno. Ne znam je li to dobro ili loše.
Hoće li Lucija uskoro dobiti brata ili sestru? – Joj, ne znam. Kako je Lucija bila zahtjevno dijete, tek sam sada počela funkcionirati. Tako da mi ideja o drugoj trudnoći trenutačno nije među najmilijima. No, nikada se ne zna.
Povratnički imidž osmislio vam je Alan Hranitelj, zagrebački modni dizajner sa slovenskom adresom: kako je došlo do suradnje s njim? – Povezali smo se preko zajedničkih prijatelja, a njegova ponuda da nam osmisli izgled doista mi je imponirala jer veoma cijenim njegov rad. Ideja je da se predstavimo u stilu koji smo u šali nazvali “istočnonjemački”, nešto poput odjeće koju su nosili junaci filma “Good bye, Lenin”. Hranitelj nam je pomogao da do kraja osmislimo taj styling.
Koliko ste pritom morali potisnuti vlastiti modni stil? – Meni je i otprije blizak taj second hand stil, slično sam se odijevala u samim počecima Jinxa, pa Alanove ideje nisu bitno promijenile moje odjevne navike.
Koliko vam je moda važna u životu? – Dok sam bila mlađa, pratila sam modu, a sada sve manje. Tada sam i osmislila vlastiti imidž, kojemu sam sve ovo vrijeme ostala vjerna. Nemam želju da napravim neki modni izlet i potpuno drugačije izgledam.
Jeste li posebno slabi na neki modni detalj? – Sve su žene lude za torbama i cipelama, pa ni ja nisam iznimka. Pogotovo volim čizme.
I vaš suprug, s grupom Pips, Chips & Videoclips, radi na novom albumu koji se upravo miksa u Americi. Zašto on nije sada ondje, nego je ostao u Zagrebu? – Mislim da nije otišao jer se nije htio odvojiti od kćeri. On je, zapravo, sa svojim dijelom posla završio, a sad je red na producentima.
Kako ćete spojiti ljetnu turneju s obiteljskim životom? – Kao što sam rekla, ovaj put ćemo biti organiziraniji. Koncerata neće biti toliko mnogo pa će biti i vremena da s obitelji odem na more barem na tri tjedna.