NNNN

Putovanje u Svetu zemlju dugo sam planirala i jesenas sam se napokon otputila u Izrael s hodočasnicima koje je vodio fra Darko Tepert iz Crkve Sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu. Boljeg vodiča nismo mogli imati: u Jeruzalemu je živio 12 godina i ondje doktorirao biblijsku arheologiju. U zračnoj luci Ben Gurion u Tel Avivu dočekao nas je autobus kojim smo slijedili Isusove puteve. U Nazaretu i Jeruzalemu smo spavali, a ručali uglavnom u samostanima kod naših franjevaca. Nakon plovidbe Galilejskim jezerom, po kojemu je Isus hodao i ondje s dvije ribe i pet kruhova nahranio pet tisuća ljudi, u kibucu na obali objedovali smo Petrovu ribu – nazvanu po apostolu Petru, ribaru. Kuća kruha Šokiralo me da na mjestima svetim za mnoge vjere pojedine zajednice žive u stalnom sukobu. U Betlehemu, gradu Isusovog rođenja (čije ime na hebrejskom znači Kuća kruha), policija s dugim cijevima stalno je na ulicama, a za prelazak iz palestinskog u židovski dio, između kojih je podignuta ograda, treba proći niz izraelskih sigurnosnih točaka i cestovnih blokada. Inače, Baziliku Svetog groba u Jeruzalemu “dijele” pripadnici pravoslavne, katoličke i armenske crkve, a samo jedan dan u godini – na Veliki četvrtak – ona je “cijela” katolička. Sedam vrela Tijekom hodočašća najviše su me fascinirala mjesta na kojima je Isus propovijedao, molio se, činio čuda. Osobito me se dojmila Tabgha (grčki “sedam vrela”) sa svetištem Umnažanja kruhova, gdje je Isus pozvao svoje učenike da ga slijede. Ondje se na obali Galilejskog jezera nalazi Crkva Petrova Prvenstva gdje je krakovski biskup Karol Wojtyla (koji će poslije postati papa Ivan Pavao II.) spjevao pjesmu “Krist na žalu”. Na žalu smo naišli na ploču sa stihovima na engleskom i njemačkom, postavljenu 1959. Sveta tišina Za mene je najemotivniji bio boravak na Brdu Blaženstava, gdje je Isus izrekao svoj čuveni “Govor na Gori“. Ondje sam osjetila svetu tišinu, a u ušima mi još odzvanjaju riječi iz Evanđelja koje je čitao naš pater Darko: “Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan jer će se sutrašnji dan brinuti za se”. Strop od slavonskog hrasta Devet kilometara od Nazareta – gdje je Isus proveo djetinjstvo i mladost i od svog oca Josipa naučio tesarski zanat, kojim se bavio do 30. godine kad je pošao naviještati riječ Božju – nalazi se Tabor, brdo Isusova preobraženja. Izdiže se na osami oko 600 metara iznad Galilejskog jezera, i do njega se može stići samo pješice ili automobilom. U veličanstvenoj bazilici, koju su početkom prošlog stoljeća podigli franjevci, strop je sagrađen od slavonskog hrasta. Oko crkve je lijep vrt i franjevački samostan u kojem hodočasnici mogu prespavati. Najstariji grad na svijetu Put nas je dalje vodio u drevni Jerihon, proglašen najstarijim gradom na svijetu, premda arheolozi to opovrgavaju. Ondje smo naišli na restoran, namijenjen ponajprije kršćanskim hodočasnicima, nazvan Temptatio (Kušnja), no pravo mjesto Isusove kušnje, koja je trajala 40 dana u pustinji, bilo je na brdu Karantal, iznad Jerihona. Danas je ondje grčki manastir do kojeg vozi žičara. Svici u špilji Okupali smo se i u Mrtvom moru na čijoj je sjeverozapadnoj obali arheološki lokalitet Kumran. U njegovim špiljama, čiji je ulaz otkrio mladi pastir tražeći ovce, 1947. pronađeni su svici s dijelovima svih biblijskih knjiga, osim one o Esteri. Procijenjeno je da datiraju od 200. godine prije Krista do 68. godine poslije Krista, što znači da su gotovo dvostruko stariji od svih poznatih biblijskih zapisa. Masline stare 3000 godina U svetoj rijeci Jordan, u kojoj je Ivan Krstitelj krstio Isusa, zagazila sam u vodu i “ponovila” obred krštenja. A u Kani Galilejskoj, mjestu prvog Isusovog čuda (kad je na svadbi vodu pretvorio u vino) moj suprug Ivica Šimić i ja obnovili smo bračne zavjete, s još devet parova iz naše hodočasničke grupe. Na Maslinskoj gori smo posjetili Getsemanski vrt, zapravo maslinik, u kojem je Isus često molio i proveo noć nakon Posljednje večere. Ondje su rimski vojnici došli po njega i odveli ga na suđenje. Getsemanski vrt smo obišli noću i meditirali. U njegovom zaštićenom dijelu, s osam maslina koje su vjerojatno “slušale” Isusove molitve – botaničari, naime, procjenjuju da su stare čak 3000 godina – kao da smo se i mi vratili u Isusovo doba.