Kad bi se sudilo po novinskim napisima i vijestima s raznih portala, moglo bi se zaključiti da je 28-godišnja TV voditeljica Mila Horvat femme fatale naše sportske scene. Pripisivane su joj veze s našim nogometnim izbornikom Slavenom Bilićem, boksačem Stipom Drvišem te sportskim urednikom Ivicom Blažičkom, a u posljednje vrijeme Hrvatskom kruži priča da se bivši “vatreni” Igor Štimac malo previše zaigrao s atraktivnom voditeljicom nedjeljne emisije Volim nogomet, zbog čega ga je supruga, navodno, izbacila iz stana.
No, Mila Horvat tvrdi da su sve to izmišljotine kojima se srozava njezin ugled i pokušava uništiti profesionalna reputacija koju je, ova diplomirana novinarka rođena u Humu na Sutli, godinama gradila.
Zašto bi netko izmišljao takve priče? – Doista ne znam i uopće ne želim ulaziti u filozofske rasprave zašto mi to netko radi. Razloga može biti tisuću. Pa čak i onaj: “Sve ću joj oprostiti, samo uspjeh ne”. Živimo u vrijeme kad samo senzacije dižu tiraže, pa ako ih nema, treba ih izmisliti. Neki mediji prema meni godinama nisu korektni. Vjerojatno zato što s njima ne surađujem. No, ja doista nisam osoba koja bi se eksponirala u bilo kojem smislu, ne želim se vidjeti na naslovnicama, ne izlazim na mjesta gdje želiš izići kad želiš biti viđen, nema me ni na domjencima i partyjima pa onda širokim masama treba podmetnuti nešto što će ih zanimati.
A što je s – gdje ima dima, ima i vatre? – Je li igdje ikada izišao bilo kakav dokaz za sve te priče? Bilo kakva fotografija koja bi potvrdila te moje navodne tajne veze? Ali i da jesam na nekoj fotografiji s bilo kim od tih ljudi, što to dokazuje? Zar žene koje su u manjini u poslu kojim se bave, nužno moraju voditi ljubav s muškarcima s kojima rade? Znači li to i da političarke nužno moraju ljubovati s političarima? Ili da netko svakog pedijatra iz zlobe može proglasiti pedofilom? Pa sve su to ljudi s kojima moram surađivati. Zar bih trebala ne raditi svoj posao da se ne bi konstruirale kojekakve priče? Pa čiji ja to onda život vodim? No, nema ni takvih fotografija. Danas svatko bez ikakvih dokaza može napisati što god želi i da ne snosi nikakve posljedice. Ja samo želim što bolje raditi posao kojim se bavim i nipošto ne želim biti dio tog senzacionalizma kojim smo okruženi. A jedini način da se od toga obranim, je da sve to ignoriram i da biram ljude s kojima surađujem i razgovaram.
Prvo se počelo pričati o vama i Slavenu Biliću? – To mi je bila prva takva situacija u životu, za mene nepojmljiva i stresna. Glupo je uopće iznositi nekakve detalje, ali ja se s tim čovjekom nisam čula ni telefonom. Kasnije su krenule druge priče i zaista ih se zaredalo, pa se pitam gdje je kraj. Svaki put kad se bilo što dogodi jednoj od tih osoba, u jednoj se rečenici spomene i moje ime. Bilo da je riječ o banalnim stvarima kao, primjerice, da je netko viđen na Špici, udare na moj ugled. A ja ih jedino svaki put mogu tužiti. No, pitam se bi li tužba u tom slučaju bilo što riješila.
Diana Šetka
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite znati više cijeli tekst pročitajte u Gloriji br. 744 ili se pretplatite na PDF izdanje.