Između jednostavnog domaćeg obroka i odlaska u restoran, splitski glumac Filip Radoš uvijek će se odlučiti za ostanak kod kuće. Ako, pak, mora jesti vani, najradije će svratiti u neku konobu poput Oštarije u Viđakovi na splitskim Bačvicama, na čijem će meniju pronaći spizu spravljenu prema iskušanim dalmatinskim receptima. I dobro se osjećati u ambijentu koji “kućnim” čine drveni stolci, starinske vitrine, čipkaste zavjese i crveno-bijeli kockasti stolnjaci.
– Nisam ziheraš koji će u startu, ako se izuzme fast food, odbiti kušati neko novo jelo. Ali radije se držim uzrečice: domaće je domaće – kaže 50-godišnji glumac, koji se i proslavio glumeći “obične ljude”: Hercegovca Antišu u TV serijalu “Naši i vaši” te Dalmatinca Stipu u “Stipe u gostima”. Na vrhu liste Filipovih omiljenih jela su sve moguće “lešade”, te riba i meso koje obično sam pripravlja na grilu. Što uvijek obraduje njegovu suprugu Matiju (45), te kćeri Ivu, 26-godišnju diplomiranu pravnicu, i godinu i pol mlađu Luciju, koja je završila Višu turističku školu. Jer koja bi žena imala nešto protiv da jedan dan ne mora kuhati? – Specijalitet kojim se doista mogu pohvaliti je moj “vlaški brudet” – tvrdi 50-godišnji glumac.
– To jelo od nekoliko vrsta mesa i “najobičnije” zelenjave u Dalmatinskoj zagori pripravlja se na mnogo načina. Najdraži mi je brudet od suhe kozletine s raštikom, verzotom (keljom) te bijelim kupusom. Može se dodati i malo svinjetine, odnosno kobasica, te suhe ovčetine, s kojom, pak, treba biti oprezan jer ima intenzivan miris. A posebno guštam u hobotnici pečenoj ispod peke. No, i inćuni na feti kruha premazanoj maslacem za mene su carski obrok – govori Filip Radoš, u čijem su slasnom brudetu nedavno uživali i kolege iz serijala “Stipe u gostima”. Naime, od studenog prošle godine Filip Radoš ponovno je na “privremenom radu” u Zagrebu, gdje snima novih 15 epizoda koje će se na HTV-u početi prikazivati sredinom ožujka. Kako nakon snimanja treba nešto i pojesti, pa cijelu ekipu rado pozove na svoje male majstorije iz kuhinje. A za epizodu u kojoj Stipe kuha zdravu hranu, lani je dobio nagradu hrvatskog glumišta za najbolju ulogu u TV drami.
– U šali kažem da je to, zapravo, nagrada za moje kulinarsko umijeće jer sam Ognjenu Sviličiću, redatelju i scenaristu tog TV serijala, poslužio kao “ogledni primjerak” za lik koji glumim. I u Gradskom kazalištu mladih u Splitu, čiji je član 26 godina, Filipa Radoša poznaju kao vrsnog kuhara. No u to se najbolje uvjerila glumčeva rodbina kojoj je čak dva puta govedinu i piletinu “prodao” pod divljač. Rado to prepričava kad se za blagdane ili neke svečane prigode svi okupe za stolom.
– Naučio sam da se u našoj kuhinji ništa ne baca, ali i kako prepoznati je li meso svježe. Naime, nekoliko sam se puta dobro opekao, ali i nekako izvukao. Prije mnogo godina mislio sam da sam kupio junetinu, no prodavačica mi je smotala u papir govedinu s kojom najprije nisam znao što bih jer bi se valjda danima morala pirjati da omekša, ali onda sam se dosjetio: stavio sam je neko vrijeme u pac i zatim pripremio kao što se spravlja divljač. I na tu gala večeru pozvao neke svoje rođake. Kako ništa nisu primijetili, malo sam se osokolio te sam im jednom drugom prigodom servirao meso kokoši uvjerivši ih da jedu meso fazana. Tek nekoliko godina kasnije priznao sam im što su, zapravo, jeli. Danas mi više nitko ne može podvaliti jer jako dobro prepoznajem kad je meso mlado i svježe. Nije mi nikakav problem otići na tržnicu, a rado prošetam i po ribarnici. To mi je postao gotovo ritual, a i pomognem supruzi koja se od prvih dana našeg braka brine o svemu ostalome u našoj kući.
Kad se sjeti djetinjstva provedenog u Aržanu, mjestu u Dalmatinskoj zagori šezdesetak kilometara udaljenom od Splita, Filip Radoš najprije pomisli na još topli kruh ispod peke na koji mu je majka svako jutro mazala kajmak.
– To mi je bilo draže od kolača i mlijeka što su doručkovala druga djeca. I dandanas ne volim slatko, kao ni previše začinjenu hranu, pa iako sam rođen “priko brda”, najviše mi odgovara mediteranska hrana. A najveća mi je želja da naučim peći kruh kakav je pekla moja majka.
Dolores Tolić