Filmski redatelj rođen prije 52 godine u Osijeku, zaposlen kao urednik u Dokumentarnom programu HTV-a, čiji je osmi igrani film “Metastaze” stigao u kina, otkriva zašto sa suprugom Blankom i kćerima Evom i Emom živi na selu, u Kupinečkom Kraljevcu, i zašto je odustao od uzgoja povrća u svom vrtu.
U filmu “Metastaze” glavni su likovi narkomani i alkoholičari: što smatrate većom društvenom pošasti? – Droga je razornija, iako je alkohol prisutniji. Na žalost, nakon Domovinskog rata droga je lako dostupna i danas je najveća pošast našeg društva. Plašite li se zbog toga za svoju djecu? – Naravno, pokušavam ih upozoriti, ali ih ne želim preplašiti. Ne bi bilo dobro kad bi se zbog toga bojali ljudi i života općenito.
Po čemu ste tipični Slavonac? – U Osijeku sam se rodio i odrastao, a Slavoniji sam posvetio više od polovice svojih filmova. Kako mi je i supruga Osječanka, imamo slavonske prehrambene navike.
Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku? – Mesa, iako posljednjih godina u prehranu uvodimo sve više povrća.
Za koga navijate u nogometu? – Dinamovac sam u srcu, iako mi je i Osijek drag. No, u međusobnoj utakmici ta dva kluba navijam za Dinamo.
Zašto ste se prije dvadesetak godina iz Zagreba preselili u Kupinečki Kraljevec? – Tu kuću na selu supruga i ja kupili smo 1991., kad je Osijeku prijetila sudbina Vukovara, pa smo htjeli imati nešto gdje bismo mogli smjestiti roditelje i rodbinu. Na kraju smo mi tamo ostali: svidjelo mi se da iz sobe izlazim direktno u vrt.
Što uzgajate u svom vrtu? – Supruga i ja zasadili smo paradajz, mrkvu, mahune, papriku, peršin, ali nas je to povrće na kraju stajalo višestruko skuplje nego da smo ga kupovali pa smo odustali. Danas sadim šljive, jabuke, trešnje, višnje, breskve, marelice…
Nedostaje li vam Zagreb? – Najviše mi nedostaju kino i kazalište, a mojim curama njihovo društvo. Kad poslije posla dođem u Kupinečki Kraljevec, nema šanse da se na večer ponovno zaputim u grad. Predaleko je.
Koji vam je životni moto? – Što sam stariji, shvaćam da imam samo jedan život, te da ga treba proživjeti iskreno i bez kompromisa.
Koje filmove ste pogledali najviše puta? – “Smrt u Veneciji” i “Trećeg čovjeka”. To su remek-djela, dirnu me kad ih gledam i po dvadeseti put.
Koji su vam umjetnički uzori? – Presudan je bio utjecaj profesora Kreše Golika koji mi je dvije godine predavao na Akademiji dramske umjetnosti, te Fabijana Šovagovića, čija mi je glumačka strast i predanost poslu trajna inspiracija.
Što smatrate svojim najvećim profesionalnim uspjehom? – Svi tvrde da mi je najbolji film “Sokol ga nije volio”, s kojim sam debitirao 1988. Na televiziji je prikazan već trideset puta, uvijek s velikom gledanošću. Sudeći po reakcijama publike i kritike, čini se da bi “Metastaze” mogle ponoviti taj uspjeh.
Koje ljudske osobine najteže podnosite? – Laž i neiskrenost.
Kako reagirate kad se razljutite? – Burno. To se ne događa često, a svaki put mi je poslije toga žao zato što sam eksplodirao.
Kako bi izgledao vaš dan iz snova? – Dan iz snova mi je kad su svi u kući zdravi, kad sam zadovoljan obavljenim poslom i kad sam okružen ljudima koje volim. Tada legnem zadovoljan u krevet i slatko zaspem.
Koja vam je omiljena poštapalica? – Nemam je. Jedino psujem kad sam nervozan, i to mi smeta. Izleti mi i pred djecom.
Kad ste posljednji put skuhali ručak i nakon toga oprali posuđe? – Suđe nisam nikad oprao, a ručak sam skuhao prije mjesec dana, kad su mi u posjet došli prijatelji Ivo Gregurević i Miroslav Škoro. Volim kuhati na otvorenoj vatri: moja specijalnost su fiš, čobanac i roštilj, a njima sam skuhao čobanac.
Koja je tajna dobrog čobanca? – U kvalitetnim namirnicima: dobrom junećem, janjećem i svinjskom mesu, pogotovo nogicama, a jako je važna i vrhunska crvena paprika.
Između čvaraka, kobasica i kulena, što biste izabrali? – Obožavam dobar kulen. Ni pršut mu nije ravan.
Kako odgajate kćeri: koliko vremena provodite s njima? – One su mi na prvom mjestu u životu i nastojim što više biti s njima. Roditeljske dužnosti su iznimne, svaka se pogreška skupo plaća.
Jeste li zaljubljeni u svoje kćeri? – Lud sam za njima. Kad sam bio mladi redatelj zakleo sam se da se nikad neću oženiti i imati djecu, nego da će mi filmovi biti sve. Danas bih sve svoje filmove spalio za njihov osmijeh.
Koji je vaš tip žene? – Sve žene koje su me u životu privlačile bile su zanimljive i kvalitetne osobe. Nikad nisam “padao” na žene koje su plijenile pažnju samo svojom vanjštinom.
Kad ste posljednji put zaplakali? – Rijetko plačem. Posljednji put sam zaplakao na majčinom sprovodu.
A odjenuli odijelo i kravatu? – Moj tata je jako nesretan što nikad ne odijevam odijelo i kravatu. Čak me i kolega Dražen Siriščević dobro naribao zato što sam na premijeru svoga filma došao u trapericama.
Kruno Petrinović