Što biste radili da niste rukometaš? – Najvjerojatnije bih bio vozač autobusa u očevoj tvrtki Vori Turist. Znate li voziti autobus? – Ne, ali bih naučio kad bih morao. Na što prvo pomislite pri spomenu na vaše Sesvete? – Na prekrasno djetinjstvo i mladost. Sad živim u Maksimiru, u blizini rodilišta u Petrovoj gdje sam došao na svijet, mada često krivo pišu da sam se rodio u Sesvetama.
Jeste li spavalica? – Najveći gušt mi je prileći pola sata nakon ručka, a najdraži hobi gledanje televizije. Nema bolje uspavanke od zvučne kulise s televizora! Tvrdo spavam, pa moram naviti budilicu da ne prespavam obaveze.
Jesu li vam medicinske sestre seksi? – Jesu! Pa, moja Olja je medicinska sestra… Kad ste je posljednji put iznenadili buketom cvijeća? – Tu i tamo donesem joj crvene ruže, bez posebnog razloga, jer je volim iznenaditi. Čija je riječ posljednja u vašoj kući? – Moja, kad kažem “Da, draga”.
Biste li oprostili nevjeru? – Sigurno ne bih.
Biste li voljeli imati dijete kakvo ste vi bili? – Volio bih imati živo dijete kao što sam ja bio, ali da ne bude tako katastrofalno loše u školi. Zapravo, važno je samo da bude zdravo.
Tko vam je najbolji prijatelj? – Ivan i Domagoj, koje poznajem od djetinjstva. Jedan je inženjer građevine, a drugi radi u poreznoj upravi. Od rukometaša, najbolji sam s Blaženkom Lackovićem i Vedranom Zrnićem.
Koja je vaša najveća vrlina? – Tvrdoglav sam i uporan, kad nešto zacrtam, moram to ostvariti. Koju biste svoju manu voljeli promijeniti? – Ponekad sam neozbiljan pa obveze ostavljam za sutra.
Ljubav je… – Ovih osam godina s mojom Oljom. Svakim danom volim je sve više.
Kako se rješavate stresa? – Nastradaju mama i supruga. Kao i sve žene, žele mi pomoći kad sam nervozan, a ja bih najradije da me svi puste na miru. Vjerojatno je svima najlakše istresati se na najbliže.
Čega se bojite? – Leta avionom. Kada lažete? – Rijetko, ali kad se mora – nije teško. Što držite u novčaniku? – Nešto novca, kreditne kartice i fotografiju supruge.
Volite li više ljeto ili zimu? – Ne podnosim ni južinu ovih dana, a kamoli vrućinu, pa glasam za zimu.
Pijete li čaj ili kavu? – Mali macchiato. Imate li psa ili mačku? – Naša je ljubimica dvogodišnja Zara, kavalir king charles španijel. Osjećate li se ugodnije u odijelu ili u trapericama? – U trapericama.
Što ste posljednje kupili? – Neki dan opustošio sam dućan Hugo Boss. Moja Olja je zadužena za styling, a ja samo odem isprobati ono što ona izabere. S 202 centimetra visine i 92 kilograma nije lako naći odjeću.
Što imate na svom i-Podu? – Svaštarim, imam domaće i strane glazbe, ali ga u posljednje vrijeme ne nosim jer se pokvario. Kad ste posljednji put oprali posuđe? – Svaki dan napunim “suđericu” i poslije spremim posuđe. Što u kući znate popraviti? – Znam nazvati majstora. Sve drugo je gubljenje vremena. Koji broj cipela nosite? – Broj 45 ili 46. Uvijek imam desetak pari tenisica ili sportskih modela, a sad najviše nosim nove, Bossove. Tko vas šiša? – Uvijek drugi frizer. U gradu uletim u prvi salon koji ugledam. Mrzim se frizirati, ali volim kozmetiku. Nije me sram priznati da imam cijele kolekcije muških krema za lice i tijelo. I obavezno parfem, Chanelov Allure Homme Sport. Imate li sluha? – Nemam, ali kao i svi koji nemaju sluha, najglasniji sam kad treba zapjevati. Koji ste dobar vic zadnji čuli? – Koja je razlika između prometnog i ekonomskog faksa? Na Ekonomiji izdaju račune. Što je najvrednije što vam je donio rukomet? – Prije svega, naučio me odgovornosti. Tako su došli rezultati, sve što sam osvojio. Kruna svega je olimpijsko zlato iz Atene, 2004. Kako bi izgledalo vaših idealnih godinu dana? – Da s klubom osvojim Ligu prvaka, i da početkom iduće godine na domaćem terenu postanemo prvaci svijeta. Privatno želim zdravlje sebi i svojoj obitelji i – djecu. Eto, bolje od toga ne mogu ni zamisliti.
Silvija Glavić Stocca