Splitski skladatelj i tekstopisac Nenad Ninčević mogao bi na prste jedne ruke pobrojiti jela koja nisu po njegovom guštu. Osim peradi, 49-godišnji Neno jede baš sve i bez imalo grižnje savjesti prepušta se gurmanskim užicima. Kad nema vremena za fini riblji ili mesni obrok, zadovolji se i običnim hamburgerom ili, pak, pločicom čokolade. Njegovo nepce i tada uživa, kao da je riječ o pravoj gozbi.
– Ja sam primjer kako se ne treba hraniti. Kod nas u Dalmaciji postoji zgodna uzrečica o ljudima poput mene: “Hoda šumom, uđe u grm, pojede zmiju i ide dalje” – šali se glazbenik koji ne samo što nije izbirljiv nego “griješi” i s noćnim obrocima. Zbog mnoštva obveza uoči i tijekom nedavnog Splitskog festivala – na čijem je čelu već dvije godine – znao je večerati i u dva sata poslije ponoći.
Budući da mu je Zagreb već neko vrijeme drugi dom, Nenad podjednako uživa u kontinentalnoj i u dalmatinskoj kuhinji. Dok je u Zagrebu, daje prednost mesu, a čim dođe u Split, prelazi na riblje delicije. Kao pravi Dalmatinac, priznaje samo oboritu ribu – kovača i škarpinu te sve školjke i mekušce. No, ni na moru ni na kopnu ne može odoljeti – čokoladi.
– Autocesta A 1 – kaže Ninčević – glavni je “krivac” zašto sam se navukao na slatku napast. Dok vozim, ne želim gubiti vrijeme na stajanje, a glad za volanom rješavam čokoladom. U posljednje vrijeme sve više osjećam nostalgiju za djetinjstvom, kada sam svaki dan jeo toplu juhicu, koja mi je oduvijek bila najdraži dio ručka. Za pripravu juhe danas, na žalost, nemam vremena. Ni kao dijete nisam želio da mi na tanjur “slijeću” pilići, kokice, purani, patke i ostala perad, no u crvenom mesu uvijek sam uživao. Štoviše, i sam ga odlično pripremam na roštilju.
Nenad Ninčević priznaje da mu je slatko velika slabost. Najdraži su mu kremasti kolači te osvježavajuće slastice, poput semifredda od badema u kombinaciji sa šumskim jagodama – kako ga poslužuju u splitskom restoranu Noštromo. Od kolača mu je draže samo voće pa ljeto – kad su tržnice prepune sočnih plodova – smatra svojom gastronomskom sezonom. Ovih dana dnevni meni mu je nezamisliv bez lubenice, koju obavezno dobro rashladi.
– Voće me održava “na životu”, daje mi energiju i osjećaj sitosti. Još nisam naišao na voćku u čijem okusu nisam istinski uživao – otkriva Nenad Ninčević dodajući da se u njegovoj kuhinji samo sol koristi s velikim oprezom. Nakon što mu je prije deset godina dijagnosticiran visoki krvni tlak, poslušao je savjet dugogodišnjeg prijatelja Miroslava Lilića i gotovo izbacio sol iz prehrane.
– Ničega se zbog tlaka nisam odrekao, ali nastojim u svemu biti umjeren. Prehrana je veoma važna za održanje zdravlja, no još je važnija tjelesna aktivnost. Visoki tlak pobijedio sam tako što svaki dan prohodam sedam do deset kilometara. I to bih savjetovao svakome – kaže Nenad Ninčević.
Dolores Tolić