Splitski skladatelj, tekstopisac i nesuđeni inženjer građevinarstva (47) koji je dosad napisao oko 1800 pjesama, s nestrpljenjem očekuje Splitski festival na Prokurativama, na kraju kojeg će kao direktor tog glazbenog događanja pobjedniku uručiti dijamant vrijedan 10 000 eura
Koga biste od stranih izvođača voljeli vidjeti na Prokurativama? – Legendarnog Julija Iglesiasa: zbog mediteranskog štiha, posebnog glasa u kojem su pomiješane i sreća i tuga, a i žene u publici bi bile oduševljene.
Što Splićani ne podnose? – Bahatost. Ali ako si skroman i pristojan, poštuješ ulicu u kojoj si odrastao i svoje najbliže, onda te vole.
Što vas je inspiriralo za mjuzikl “Naša bila štorija”? – Upornost Gorana Karana koji me nagovorio da mu se pridružim u pisanju mjuzikla. Svaki put kad sam htio odustati pod izlikom da ne znam pisati mjuzikle, Karan mi nije dao.
Koji su, prema vašem mišljenju, simboli Splita? – Marjan, po kojem se šetam kad sam najtužniji i kući se vraćam sretan, četvrt Brda u kojoj sam odrastao, poznata po surovom zakonu ulice, te vrhunski sportaši poput Gorana Ivaniševića, Blanke Vlašić, čuvenih veslača, rukometaša i nogometaša.
S kim se s estrade privatno družite? – Kum sam s Joškom Banovom i Zoricom Kondžom, često sam s Karanom i Giulianom, oko festivala mi mnogo pomaže Matko Jelavić, a Tonči Huljić mi je jedan od najbližih prijatelja još od djetinjstva. Družim se i sa Severinom.
Koji vam je najdraži sport? – U mojoj ulici su živjeli Aljoša Asanović i sportski direktor Hajduka Fredi Fiorentini, pa sam uz njih uvijek mogao biti samo osrednji nogometaš. Ali sam zato bio jako dobar košarkaš, a 14 godina sam trenirao i karate.
Jeste li se ikad potukli? – Prošlo ljeto kad je jedan motorist na hvarskoj rivi zamalo zgazio moju kćer Lolu. Poludio sam i u moru su završili i on i motor.
Što pratite na televiziji? – Najviše filmove. Obožavam trilere, a ponekad s 12-godišnjim sinom Jadranom gledam horore. Volim serijal “Bitange i princeze” jer dokazuje da nismo neduhovit narod.
Što biste učinili da ste jedan dan političar? – Sigurno ne bih spašavao kitove i bavio se svjetskim mirom, nego bih pomogao obiteljima koje su socijalni slučajevi.
Po čemu ste pravi Dalmatinac? – Po mojim stihovima: “Dalmatinac sam, tu sam rođen ja, tu su moji didovi davno sidro bacili, mene vezali”. A i prava sam seljačina, jer nosim lančiće oko vrata i za kompletan imidž nedostaju mi jedino brkovi.
Koje domaće pjevače iznimno cijenite? – Trenutačno su najzreliji Tony Cetinski, Goran Karan i Giuliano, a veliki senzibilitet ima i Tedi Spalato.
A pjevačice? – Severina je uvijek senzacija, Zorica Kondža je velika pjevačica, a oduševljavaju me Doris Dragović i Nina Badrić.
Kakav ste pjevač? – Kad bi netko snimio duet mene i Huljića, ljudi bi plaćali izlaznice, a ne ulaznice. A Huljić je za mene Pavarotti.
Kamo najčešće izlazite? – Volim sjediti na terasi restorana Zeleni papar u Samoboru, a rado odem poslušati i romsku glazbu.
Koja je najveća novčanica koju ste “tutnuli” Romima za svirku? – Sigurno bih im dao i novčanicu od 10 000 eura da postoji. Nemam kočnice u davanju, a moj savjet je da svatko tko ide poslušati Rome, ipak usitni novčanice.
Kako se najbolje opuštate? – Hodanjem po Jarunu ili Marjanu, što me spasilo od visokog krvnog tlaka.
U kojim situacijama lažete? – Nikad. Sve mi se vidi na licu pa ne bih mogao i da hoću.
Kad vam je u životu bilo najteže? – Zadnjih 25 godina. Stoga s 50 godina planiram kupiti brodicu, ploviti okolo, pustiti pivski stomak i nadoknaditi sve ove godine ležernim životom dalmatinskog barbe.
Kako liječite mamurluk? – Preskakanjem jutarnjih obaveza i isključivanjem mobitela.
Kojeg poroka biste se voljeli riješiti? – Vjerovanje ljudima je mnogo štetnije od cigareta.
Što smatrate svojom najvećom vrlinom? – Nisam škrt i uvijek dajem kad imam.
Čega se bojite? – Visine i dubine.
Kako se osjećate kao najmlađi djed na estradi? – Najmlađi sam djed na estradi koji je to priznao. Kad sam čuo da će moja Lola sa 17 godina roditi, plakao sam tri mjeseca bez prestanka. Danas moja kći završava pravni fakultet i ima prekrasnu četverogodišnju curicu. Unuka Valery veliko mi je veselje i veoma je pametna, što znači da nije na mene. I umjesto dida, zove me Neno.
Marijana Marinović