Mnoge prijateljice Mije Begović s kojima sam razgovarao prije nego što sam se s njom našao radi ove životne ispovijesti uvjeravaju me da je razlog Mijine nesretne ljubavne priče zapravo profesionalne prirode. Kažu mi kako bi ona, nakon dva razvoda, bila najsretnija kad bi za svog novog partnera našla nekog kolegu glumca ili redatelja jer bi je takav, najbolje razumio.
Ona mi odmah replicira da su oduvijek ljudi oko nje isticali što je za nju najbolje, ali da ipak sama može odlučiti s kim će i kada graditi zajedničku budućnost. Želi to pravo zadržati samo za sebe.
– Od početka sam si postavila pravilo da ljudi s kojima radim ne mogu biti moji ljubavni i emotivni partneri, osim prijateljstva, naravno. Jako sam dobra s mnogim kolegama jer se u tom, meni prekrasnom svijetu glumaca osjećam posve zaštićenom i oni su moji najveći kavaliri. Povjerenje koje im dajem, vraćaju mi duplo i među njima, primjerice u kazalištu Kerempuh gdje sam na stalnom angažmanu, osjećam se kao član obitelji, a ne kolegica glumica. Takva atmosfera na poslu je neprocjenjiva. Doduše, nikom se ne ispovijedam i priznajem da nitko od mojih kolega nikada nije znao previše o mom emotivnom životu jer sam smatrala da to ne pripada našem zatvorenom umjetničkom krugu. Priznajem da je možda u početku moje karijere najveći razlog za takav stav bila predrasuda o glumcima zbog koje mi je stalno prigovarao ujak kad sam 1982. godine upisala glumačku akademiju. Tada sam bila najsretnija na svijetu, a njegova me je reakcija šokirala i zaboljela. Smatrao je da ja, kao njegova miljenica, odlikašica koja je završila srednju nekadašnju Šuvarovu kulturu u Dubrovniku, nemam što raditi u glumačkom svijetu jer ‘o njima se svašta priča’. Mene je to zgrozilo. Uzvratila sam mu da ću i dalje biti ona ista, kakvu me poznaje još od djetinjstva, no to što je rekao nikad nisam zaboravila. Sada, kao zrela žena i glumica koja je upoznala naš svijet, to sam mu oprostila – ističe Mija.
Njezin ujak mislio je pritom na stalna putovanja, kasne povratke kući, buran život i slično, a ona mu je tvrdila da nikad nije upoznala većeg džentlmena od glumca ili redatelja. I danas ga jako voli, ali rijetko kontaktiraju. Gotovo da više i ne razgovaraju.
– Najveću nježnost, ljubaznost i sućut kad sam se rastajala, kao i kad je poginula moja sestra Ena, doživjela sam od kolega glumaca i zato spominjem uvredljive predrasude svog ujaka kako bi neka mlada djevojka koja žarko želi postati glumica znala da predrasuda nažalost ima, ali da se protiv njih moramo boriti. Ja sam tako odlučila sa 18 godina i nikada nisam požalila – ističe Mia i dodaje: – Bilo bi grubo reći kako možda nikad neću ljubavnu sreću pronaći u zagrljaju nekog glumca ili redatelja, ali da budem iskrena, takva mi se prilika dosad nije dogodila. Je li razlog tome moj kategorični stav koji sam vam upravo opisala ili nešto drugo, ne znam, ali pravu ljubav, kad se opet dogodi, vjerujte, znat ću prepoznati, ma tko to bio – zaključuje Mia.
Kad je provociramo pitanjem bi li neki muškarac uz nju tako jaku i energičnu mogao doći u prvi plan, Mia uzvraća da je njezin čvrst stav zapravo tek obrambeni mehanizam jer joj sudbina nikad nije dala priliku da se nekome doista prepusti.
Vedran Strukar / Jutarnji list
