U međunarodnoj glumačkoj ekipi crnohumorne ljubavne drame “Dva sunčana dana”, u kojoj je redatelj Ognjen Sviličić okupio Amerikanca Bristola Pomeroya, Nizozemku Sylviju Kristel i Francuza Christiana Marina, je i 36-godišnja Maya Sansa , talijanska glumica iranskog podrijetla koja živi u Parizu. Dobitnici nagrade Pasinetti 2003. na venecijanskoj Mostri – za ulogu vođe radikalne terorističke organizacije Crvene brigade u filmu “Dobro jutro, noći” – Sviličić je dodijelio ulogu dizajnerice koja u Hrvatsku dolazi spasiti svoj brak s američkim biznismenom. Nakon brojnih peripetija, pošto se izgube u planini, njih dvoje ponovno pronalaze smisao svoje veze.
– Snimanje na Velebitu za mene je bila prava avantura. Trebalo mi je mnogo hrabrosti da prvog dana uopće dođem na lokaciju. Panično se, naime, bojim zmija i mislila sam da ispod svakog kamena i na svakom stablu na mene vreba otrovnica. Na kraju sam jednu zmiju, koju je ulovio neki dječak, hotelski gost, čak i dotaknula. Tako da na Velebitu nisam samo snimala, nego sam pobijedila i svoju najveću fobiju – govori Maya Sansa, kojoj je dolazak na set u Hrvatsku značio i upoznavanje zemlje odakle je podrijetlom njezina obitelj s majčine strane. Njezina baka Livia Sansa živjela je, naime, u Vodnjanu i poslije Drugog svjetskog rata u progonu Talijana iz Istre bila je prisiljena napustiti rodno mjesto i preseliti se u Torino. U Torinu se rodila i majka Maye Sanse. A oca Ardishira Zogaja, podrijetlom Iranca, talijanska glumica upoznala je kad joj je bilo 15 godina.
– Moja majka i otac su djeca cvijeća – kaže Maya Sansa. – Upoznali su se u rimskoj četvrti Trastevere, koja je bila središte hipi-pokreta i vjere u slobodnu ljubav. Moja majka se bavila izradom nakita, a otac je studirao arhitekturu. Kad je ostala trudna, majka me odlučila roditi, iako joj je Ardishir rekao da ne želi i ne može prihvatiti odgovornost očinstva. Među njima nije bilo laži i nikada mi nije tajila njegov identitet, niti me sprječavala da s njim kontaktiram. Naprotiv. No, taj se susret dogodio tek kad mi je bilo 15 godina. I bio je ugodan, premda, zapravo, nismo imali o čemu razgovarati. U jednom rimskom kafiću meni preko puta sjedio je potpuni stranac koji je igrom slučaja moj otac. Dugo nam je od tog susreta trebalo da se zbližimo, a prije desetak godina čak me poveo mjesec dana sa sobom u Iran, da upoznam zemlju njegovih, dakle i mojih, predaka.
Maya Sansa počela je glumiti kao 14-godišnja djevojčica. Kako je silno željela postati glumica, otišla je u London i nastavila studij na Guildhall School of Music and Drama. A 1999., brzo nakon što je diplomirala, talijanski redatelj Marco Bellocchio dao joj je ulogu u svom filmu “La balia”. Četiri godine poslije glumila je i u njegovom filmu “Dobro jutro, noći” za koji je i nagrađena na Mostri. U proteklih deset godina snimila je dvadesetak filmova, a 2004. ju je New York Times u jednom članku nazvao novom ikonom talijanske kinematografije. No, iako su joj svi predviđali blistavu karijeru u Italiji, ona se s tadašnjim dečkom Fabriceom Scottom, francuskim glumcem irskog podrijetla, odlučila iz Rima preseliti u Pariz. Čime je, kaže, prestala postojati za talijanske producente i redatelje. Ali i dodaje da ni za čim ne žali.
– Gluma je moja ljubav, ali obožavam i adrenalinske šokove koje u meni izazivaju ronjenje i skakanje padobranom. No, mogu i satima sjediti u tišini, utonuvši u misli, i promatrati more, stabla ili prolaznike. Snimajući na Velebitu imala sam sve to na jednom mjestu. Zbog toga će “Dva sunčana dana” uvijek imati posebno mjesto u mom srcu – kaže Maya Sansa.
Kruno Petrinović