Nikad nisam mislila da bi večer provedena s Martinom Navratilovom (53) mogla biti tako zabavna. Nekadašnja prva tenisačica svijeta na terenu je poput moćnog stroja nemilosrdno uništavala protivnike, ali u Londonu smo upoznali drukčiju Martinu, šarmantnu, opuštenu, elegantnu u odijelu Ralpha Laurena i topu ukrašenom štrasom. Spremala se na koktel koji je priredila za odabrane uzvanike kako bi objavila da će se penjati na vrh Kilimandžara – i to samo nekoliko mjeseci nakon što je otkrila da boluje od raka dojke!
I ovih je dana često u vijestima, ali teško se sjetiti vremena kad se o njoj nije pisalo. Njezini sportski uspjesi fascinirali su svijet: čak 18 Grand Slam titula, rekordnih 167 pobjeda u singlu i 177 u parovima. Povukla se 1994. kao četvrta najbolje plaćena od svih sportaša i sportašica svijeta, a kad se vratila, u dobi od 46 godina, postala je najstarija pobjednica Wimbledona u povijesti.
Ali još je više prašine dizao njezin ljubavni života. Trpjela je predrasude konzervativne Amerike i ostala bez sponzora kad su tabloidi 1981. otkrili da je lezbijka, a iste godine ju je spisateljica Rita Mae Brown, ogorčena što je ova ostavlja, gotovo ubila kad joj je metkom iz pištolja smrskala prednje staklo na BMW-u. Bivšoj Miss Texasa Judy Nelson, koju je ostavila 1991. nakon devet godina veze, morala je dati 3,5 milijuna dolara i kuću u Aspenu koju su zajedno sagradile, a prošli mjesec je posljednjoj ljubavnici, Toni Layton, nakon dvogodišnjeg sudskog natezanja, navodno isplatila tri milijuna dolara i dogovorila se oko podjele četiriju kuća, jahte, nekoliko automobila, utočišta za životinje na Floridi te zbirke vatrenog oružja i umjetnina s motivom žabe.
Na pomirljiv dogovor s bivšom partnericom odlučila se kad je doznala da je bolesna. U veljači je objavila da joj je dijagnosticiran rak dojke te da će se boriti protiv bolesti jednako odlučno kao što se bori za pobjedu u meču. I uspjela je: nakon operacije i šest tjedana zračenja, što ju nije spriječilo da na French Openu pobijedi u parovima sa stalnom sportskom partnericom Janom Novotnom, svladala je bolest i sad se veseli novim izazovima.
Dok smo razgovarale u hotelu Westbury u Londonu, gdje smo obje odsjele, uopće nije djelovala ratoborno kao na fotografijama s terena. Dotjerana i raspoložena, pijuckala je mojito, a pred kraj razgovora naručila još jedan!
Je li istina da ste uspjeli pobijediti bolest? – Da, četiri dana prije nego što sam stigla na Wimbledon završila sam posljednju rundu zračenja. Čestitam! – Ja sam borac. Nikad mi ništa nije palo u krilo samo od sebe. Za sve sam se morala izboriti.
Divim vam se što ste javno rekli da imate rak. Vi niste ni političarka ni supruga političara, to se od vas ne očekuje …. – Htjela sam žene podsjetiti na to kako je važno redovito ići na preglede. Pogriješila sam što četiri godine nisam bila na mamografiji, zanemarila sam zdravlje. I zato želim upozoriti ostale žene da ne ponove moju pogrešku. Bilo mi je teško javno govoriti o bolesti, ali ne tako teško kao saznati da imam rak. Bio je to moj osobni 11. rujna. Osjetila sam ljutnju, šok, pitala sam se zašto baš ja? Kao da mi se život zaustavio. I to u jednom vrlo teškom razdoblju kad mi je umrla majka. I još ta sudska parnica (s Toni Layton, op. a.) …
No, niste se predali. Otkud vam toliko snage? – Da. Ja sam borac, ja sam pobjednica. Nastavila sam trenirati i igrati kao i prije. Nije mi ni na pamet palo da otkažem French Open ili Wimbledon. Čak sam i dalje trenirala za uspon na Kilimandžaro.
Je li vam to što ste o bolesti javno progovorili pomoglo da se nosite sa strahovima i neizvjesnošću? – Nadala sam se da ću pomoći ostalim ženama, ali mislim da sam pomogla i samoj sebi. A poruke potpore koje sam dobila na facebooku i preko e-maila, ne samo od žena nego i od muškaraca, pokazale su mi da sam ispravno odlučila.
Zračenje je vrlo mukotrpna terapija. – Zbilja jest. Primila sam 28 tretmana. Dok sam igrala seniorske parove s Janom Novotnom na French Openu, povremeno nisam vidjela lopticu kako mi je bilo slabo. Ipak, pobijedila sam oboje … i u seniorskim parovima i rak.
Što je, prema vašem mišljenju, presudan faktor za pobjedu u tenisu? – Ključ je u samopouzdanju! Tenisači kao što je Andy Murray mogu fantastično igrati, ali kad izgube samopouzdanje, gotovi su.
Kako se sad osjećate? – Napokon slobodno. Kad sam završila sa zračenjem, željela sam svijetu objaviti da je gotovo. I slavila sam u Parizu s prijateljima, uz mnogo šampanjca. Još jednom moram na kontrolu, potkraj ljeta.
Koliko je točna izreka da vam rak korjenito mijenja život? – Nisam o tome previše mislila, ali kad sam bila kod Jane u Parizu i vidjela zemljopisnu kartu s pribadačama koje su označavale mjesta gdje je već bila i ona koja tek planira posjetiti, malo sam se zamislila. Kako planirati budućnost ako ne znaš hoćeš li biti tu?
Novi izazov pred vama je uspon na Kilimandžaro u sklopu dobrotvorne akcije za Zakladu Laureus. Kako se pripremate? – Izazov je velik jer se još nikad nisam penjala tako visoko. Treniram i spremam se kao što se pripremam za teniski meč. Kad god izlazim na teren, mislim na pobjedu.
Daphne Barak