Bolest jednog od roditelja uvijek izaziva veliku bol, tugu i osjećaj nemoći, a 32-godišnjem iluzionistu Luki Vidoviću u godinu dana od karcinoma su oboljeli i mama i tata.
Glumica Mirjana Majurec (58) otkrila je lani u travnju da ima zloćudnu kvržicu na dojci i s terapijama se gombala sve donedavno. Prošla je operaciju, kemoterapiju i zračenje, otpali su joj kosa, obrve i trepavice, još je bole kosti i osjeća silan umor, pri ruci joj je gomila lijekova koje mora i dalje piti, a unatoč pozitivnom ishodu u život joj se ušuljala strepnja. Njezin bivši suprug, glumac u mirovini Ivica Vidović (71), s kojim je bila u braku sedam godina, prije dvije godine operirao je čvoriće na glasnicama, a lani u rujnu dijagnosticirana mu je i opaka bolest. Zbog nje teško govori, a pred njim je i treća operacija.
Nakon razvoda ostali su dobri prijatelji pa je Minja Majurec često znala reći kako joj je bivši muž bio najveća podrška u teškim situacijama. Na njega se mogla osloniti i u borbi za život, iako nije volio ni izgovoriti riječ bolest, baš kao što će i ona, uz njegovu suprugu Gordanu Gadžić, prijatelje i kolege, učiniti sve da sad pomogne njemu. A oboje su se pribojavali kako će sve to primiti njihov sin Luka.
No, mladić koji kaže da je tvrdoglav na mamu, dok je smisao za humor naslijedio od tate, pokazao je nevjerojatnu racionalnost. Samo gleda naprijed, ne osvrće se na ono što je bilo i pronalazi smisao u pozitivnim stvarima. Jedna od njih je i predstava “Cijeli svijet je pozornica” koju je osmislio s ocem i koju trenutačno priprema bez njega.
Kako ste podijelili uloge u tom obiteljskom prvijencu? – Riječ je o predstavi u kojoj se jedan stari iluzionist vraća u djetinjstvo, mladost, prisjeća se svojih ljubavi i putovanja svijetom kroz koja će djeca istraživati neistražene kontinente, naučiti gdje je Kineski zid, Eiffelov toranj, piramide, što je Taj Mahal… Moj otac igra pripovjedača, a ja njega dok je bio mlad. Posebnu atraktivnost predstavi dat će nastup plesne skupine Atomic Dance Factory. Tata se dobro drži i veseli se premijeri u travnju.
S obzirom na narušeno zdravlje vašeg oca, vjerujete li da će moći nastupiti u predstavi? – Mi zasad slažemo cijelu priču bez njega, a on će se pojaviti na zadnjih desetak proba. Mora se pojaviti! Ne može se sad razboljeti kad prvi put zajedno radimo predstavu.
Nije li to malo presmion zahtjev? – Zdravlje je svakako na prvom mjestu, ali ja sam optimist. Vjerujem da će sve na kraju biti dobro kao što je bilo i s mamom. Poznajem svoje roditelje, oboje su veliki borci i ne želim ni pomisliti da bi moglo biti drukčije.
Kako se vi nosite s cijelom situacijom? – Naravno da mi nije svejedno i da bih volio da se to nije dogodilo, ali najvažnije je kako se postaviš u takvoj situaciji. Ne treba ni plakati ni biti loše volje, već to treba prihvatiti kao jednu negativnu životnu situaciju iz koje se valja izvući. Život je surov, nije uvijek ni fer, ali kad se tako nešto desi, treba to prihvatiti kao činjenicu i koncentrirati se samo na borbu. Sve ostalo nije bitno.
Koliko ste bili podrška majci dok se borila s karcinomom? – Moj brat Ivan, koji s njom živi, bio joj je veća podrška. I ja sam bio uz nju, bodrio je, odlazio s njom liječniku, iako moram priznati da ne volim ići doktoru. Liječnici su nužno zlo. Naravno da se bez njih ne može, ali ne treba ih ni stalno pohoditi. Što ih više obilaziš zbog raznoraznih tegoba, veća je vjerojatnost da će ti nešto otkriti, jer ta negativna energija mora se negdje iskazati.
Kako ste reagirali kad ste doznali da je obolio i vaš otac? – Najprije sam nekako mislio da to nije moguće. Onda je uslijedila prva operacija, pa druga, sad se sprema i na treću… i shvatiš da je vrag odnio šalu. Ali vidim po njemu da je pozitivac. Kad sam zadnji put odlazio od njega, samo me rukom prekrižio kao da me blagoslivlja. Rastali smo se u dobrom raspoloženju.
Diana Šetka
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli intervju s Lukom Vidovićem pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 843) ili se pretplatite na PDF izdanje