I ovo ljeto priuštila sam si nezaboravno putovanje u društvu prijatelja, i to u Dominikansku Republiku, državu na istočnom dijelu karipskog otoka Hispaniola (na lijevom je država Haiti) za koji je 1492. Kristof Kolumbo u svoj dnevnik zapisao: “Pred mojim očima je najljepša zemlja koju je ljudsko oko ikada vidjelo”. Let od Frankfurta do Puerto Plate, uz Punta Canu najpoznatijeg dominikanskog turističkog odredišta, trajao je deset sati. Nakon slijetanja otputili smo se unajmljenim kombijem na poluotok Samanu na sjeveru zemlje gdje smo u mjestu Las Terrenas unajmili vilu s osam soba i bazenom, stotinjak metara udaljenu od plaže.
Siromašni i susretljivi Unatoč upozorenjima kako je Dominikanska republika opasna zemlja (istina, imali smo manju provalu u kuću, a i prizori naoružanih čuvara koji stoje ispred turističkih naselja nisu previše ugodni), u susretljivost domaćih ljudi koji žive u velikom siromaštvu, uvjerili smo se kada nam je prvi put zatrebala pomoć. Naime, za jednu od plaža pokvario nam se unajmljeni auto, a jedan čovjek koji je slučajno naišao, vratio se za dvadesetak minuta na trošnom motociklu, vozeći iza sebe automehaničara.
Puding od banane i kokosa Osim kave, ruma i začina, od kojih prevladavaju cimet, korijander i papar, turistima su najzanimljivije i njihove cigare koje su uz kubanske jedne od najtraženijih u svijetu. Dominikanska kuhinja, pak, mješavina je raznih utjecaja – uglavnom afričkih i europskih – a gotovo svim jelima dodaju mljevenu malaguetu – vrstu paprike. Za tristotinjak pesosa, što je otprilike deset dolara, uživali smo u domaćim specijalitetima, a način priprave jela u mnogočemu podsjeća na mediteransku kuhinju: svježa riba, plodovi mora i povrće na razne načine. Osobito nam se svidio i desert – puding od banane i kokosa.
Slap El Limon Do prekrasnog, 52 metra visokog vodopada El Limon, kroz šumu palmi stigli smo na konjima i s kacigama na glavi. Bio je to pravi doživljaj, a još je veći bio iz automobila provesti se nacionalnim parkom Los Haitises: kroz njega, naime, prolazi novoizgrađena autocesta koja vodi do glavnog grada Santo Dominga. Izlet na Playu Rincon, koja slovi za jednu od deset najljepših plaža na svijetu, propao nam je kad smo nakon sat vremena vožnje naišli na štrajk nezadovoljnog sindikata koji je u znak protesta privremeno blokirao cestu te smo se, razočarani, morali vratiti.
Rezidencija Kolumbova sina Glavni grad Santo Domingo podignut je na temelju naselja koje je 1496. osnovao Bartolomeo Kolumbo, brat Kristofa Kolumba. To je bilo najstarije europsko naselje u Novom svijetu. U središtu grada (Zona colonial), koje je pod zaštitom Unesca, svakako trba posjetiti katedralu Santa Maria la Menor, prvu katedralu sagrađenu u Novom svijetu, samostan Svetog Franje i rezidenciju Alcazar de Colon (nekadašnju rezidenciju Kolumbova sina Diega), zatim tvrđava Ozama, Kolumbov park sa spomenikom slavnom moreplovcu te Kolumbov svjetionik (Faro a Colon), zgradu podignutu u povodu 500. godišnjice otkrića Amerike.
Najbolja glazba na svijetu Tople karipske noći, koje ne uspiju rashladiti ni česti pljuskovi, dodatno zagrijava domaća glazba – merengue –koja dopire iz lokalnih klupova. Iako smo pazili da ne tulumarimo previše jer je prevelika šteta u takvoj zemlji provesti dan spavajući, jednu smo večer, ipak, posjetili noćni klub Botega u kojem svake srijede i subote nastupa domaći bend. Njihova pjesma “Es tan dificil”odmah nam je ušla u uho, a mi smo zaključili da zvuče kao “raštimani” bend koji svira najbolju glazbu na svijetu i stvara još bolju atmosferu.
