Lisa Niemi Swayze (55), udovica Patricka Swayzeja koji je u rujnu 2009. godine preminuo od posljedica raka gušterače u 58. godini života, objavila je memoare “Worth Fighting For: Love, Loss and Moving Forward” u kojima opisuje svoj 33-godišnji brak s protagonistom kultnog “Prljavog plesa” i njihovu zajedničku borbu sa zloćudnom bolešću koja joj ga je naposljetku oduzela. Glumica i pjevačica Lisa Swayze već je sa suprugom uredila njegovu autobiografiju “The Time of My Life” koja je objavljena neposredno nakon njegove smrti.
– Smijali smo se i zabavljali u trenucima kada Patrick, Buddy kako sam ga zvala, više nije trebao biti živ – piše Lisa.
– Prvi sam ga put ugledala kada mi je bilo 14 godina. Bio je preplanuo i prekrasnog osmijeha, ali ga je pratio glas zavodnika. Obratio mi se riječima “Zdravo slatkice”, na što sam zakolutala očima. Pet godina nakon toga, 1975. već smo bili vjenčani. Živjeli smo u malom njujorškom stanu i on je usred škakljanja zastao, zagrlio me i upitao “Zašto to ne bismo učinili?” Svoje smo snove nastavili slijediti i na profesionalnom planu, pa smo iz plesa prešli u kazalište i potom na film.
Dolazak 2008. godine najavio je crna vremena za obitelj Swayze, premda je par i tijekom borbe s bolešću nastojao živjeti punim plućima.
– Na Novu godinu u Aspenu smo nazdravljali šampanjcem kada se Patrickovo lice zgrčilo. Tjedan dana kasnije upitao me izgledaju li mi njegove oči žute. Budući da su doista bile takve, posjetili smo liječnika i saznali da ima izraslinu na gušterači, koja se ubrzo pokazala kao zloćudni tumor. Već smo znali da za tu bolest nema lijeka, a doktori su nam potvrdili da bi Patrick mogao živjeti još nekoliko tjedana, ili mjeseci, budući da bolest iznimno brzo napreduje. Od toga trenutka Patricku sam željela pokazati da će ga smrt morati iščupati iz mojih ruku. Nisam ga namjeravala lako pustiti.
Patrick Swayze se uz Lisinu podršku uključio u eksperimentalne tretmane s novim lijekovima, pa je na kemoterapiju privatnim avionom letio u Centar za liječenje raka Stanford, u kalifornijski Palo Alto. Iako bolestan, Swayze je i dalje sam pilotirao avionom, ali bi ga Lisa, omamljenog od lijekova, zamijenila na povratku. Bili su to privilegirani trenuci u kojima su mogli biti zajedno i uživati u krajoliku.
– Patrick je svoje tijelo znao odlično procijeniti. Baš kao što je na našem medednom mjesecu izvodio prekrasne proračunate skokove u vodu, tako se sada nosio s bolešću – liječenju je pristupio kao avanturi, herojski. U najgoroj situaciji pokazao je svoje pravo lice – ponizno, hrabro, drago, čvrsto, pametno i puno ljubavi – piše udovica Swayze.
Do ožujka 2008. godine supružnici su uspješno skrivali Patrickovo stanje, a potom su dobili brojna pisma podrške, ali se i borili protiv onih koji su željeli iskoristiti Patrickovo ime i stanje. Lisa je čak nosila periku kako ju ljudi ne bi prepoznali, jer iako su je mnogi gledali sa suosjećanjem, ujedno su je i podsjećali na situaciju koju je na koji sat pokušavala zaboraviti.
Prvi nalazi tretmana u travnju su pokazali kako kemoterapija uspješno obuzdava rast tumora, pa su 33. godišnjicu braka Lisa i Patrick proveli na ranču u Novom Meksiku, u okružju planina, šuma i rijeka.
– Zabavljali smo se oblačeći se u kauboje, trčeći po kiši, radeći na ranču. Patrick je nastavio i rad na novoj detektivskoj seriji “The Beast” koja se snimala u Chicagu. Svaki dan bio je nova pobjeda, a Patrick nikada nije zastajao. Ponovno se počeo ponašati poput zvijezde jer nije želio da ga prebrzo otpišu, pa je čak odbijao i kaskaderske dublere – svjedoči Lisa.
Sreća je, međutim, bila kratkog vijeka.
– U rujnu mi je rekao da se osjeća gotovo normalno. Otišli smo u snježnu idilu svoga ranča – ja sam pilotirala jer je Patrick bio umoran. Nismo mnogo razgovarali i mislila sam da je zaspao. Kada smo sletjeli vidjela sam da je vrlo bolestan – otečenih zglobova i trbuha te da je putem na usta izbacivao krv. U travnju 2009. godine morali smo odrezati i njegovu lijepu kosu, na koju je bio toliko ponosan.
Swayzeju je privremeno pomogao lijek Abraxane koji se obično koristi za liječenje raka dojke. No sve je više vremena provodio u krevetu, sa sve jačim bolovima u trbuhu.
– U rujnu 2009. godine doktori su mi rekli da je kraj blizu. Morala sam ga pustiti kako mi srce ne bi puklo, ali ono se svejedno raspalo u komadiće. Osjećala sam se poraženom. Morala sam predati našu ljubav. Rekli smo jedno drugome da se volimo i pao je u komu. Držala sam ga za ruku i puštala mu glazbu, spavala sam uz njega i grlila ga bez riječi, s glavom na njegovom ramenu. U ponedjeljak 14. rujna ujutro pogledala sam njegovo lice i vidjela kako tanko diše – bilo je nešto nježno i djetinje u tome. Znala sam da je vrijeme. Ponovno sam legla pored njega i učinilo mi se da mu čujem njegov. Potom je, u 10 sati ujutro, Patrick zauvijek prestao disati.