Dok glasno govori, gestikulira i smije se, pokazujući pritom aparatić za zube, 31-godišnja glumica Leona Paraminski izgleda barem deset godina mlađa. Pred njom su nove epizode TV serijala “Najbolje godine”, u kojem glumi veterinarku Majdu, u zagrebačkom HNK ponovno će igrati Hasanaginicu, a u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu pojavit će se i u repriziranoj predstavi “Njarabum”, koja tematizira probleme poremećaja u prehrani.
Sve to samo je nastavak dobro započete godine. Leona Paraminski u travnju je, naime, proglašena najboljom glumicom na festivalu kratkometražnog filma u Nici, a za ulogu u “Tulumu” primila je nagradu i na festivalu u Vernonu. Kako joj očigledno leže uloge koje joj je namijenio Dalibor Matanić , s njim će u Rijeci snimati još jedan film, “Mezanin”. Snimanju se, dakako, veseli, ali pomalo će joj teško pasti odvajanje od dečka Tina Komljenovića, 28-godišnjeg inženjera elektrotehnike, s kojim je nedavno proslavila godišnjicu veze i s kojim živi u podstanarskom stanu u središtu Zagreba, nakon što je svoj u Remetama prodala. Danas mladi teško dolaze do stana, a vi ste svoj prodali. Što vas je na to navelo? – Nisam bankrotirala, kao što su neki mislili, samo više nisam željela imati stambeni kredit kao mač nad glavom. Podigla sam ga na 25 godina i mjesečna mi je rata bila 6500 kuna. Uz to su i kamate bile previsoke pa sam se na svaki način htjela osloboditi te obveze. Jednom, kad skupim dovoljno gotovine, kupit ću si stan, ali ne želim raditi da bih vraćala dug, već da bih uživala u životu. I zato sam prodala stan u Remetama i otišla u podstanare. Kad sam podmirila kredit, ostalo mi je još nešto malo novca sa strane i baš se dobro osjećam. Moj unajmljeni stan je u centru grada pa se ne moram spuštati autom s brijega da bih s prijateljicom popila kavu u nekom kafiću. Sada već nekoga sretnem i kad samo izađem na ulicu. Oduševljena sam tom promjenom, i stalno sam na kavama, idem s prijateljima na ručkove, šećem po gradu. I, što je najvažnije, sve mogu obaviti pješice.
Čime vas je Tin osvojio? – Znamo se od moje sedamnaeste godine, kad sam došla studirati u Zagreb. Upoznali smo se na tečajevima meditacije kod njegovih roditelja. Često smo znali razgovarati, a privukla me njegova vedrina, toplina, šarm i pamet. Nije nimalo mračan tip, vrlo je pozitivna i druželjubiva osoba, poput razigranog je djeteta. Ali onda se neko vrijeme nismo sretali, a intenzivno smo se počeli družiti prije dvije godine. Mnogo nas toga veže i zapravo ne čudi da smo se prije godinu dana i zaljubili. Nedavno smo zajedno unajmili stan i odlično se nadopunjujemo. Svako jutro prakticiramo tibetanske vježbe, potom Tin odlazi na Fakultet elektrotehnike i računarstva, gdje priprema doktorat, dok ja jurim za svojim obvezama. Na večer se družimo s prijateljima, često skoknemo na piće u kultni kafić Sedmica ili odemo na večeru. Volimo dobro papati i piti fina crna vina, to su nam jedini poroci. Zbog čega ste u posljednje vrijeme dosta smršavjeli? – Imala sam problema sa štitnjačom. To sam otkrila prije tri godine, kad sam zbog kredita za stan morala otvoriti policu životnog osiguranja i otići na sistematski pregled. Tako da me u zdravstvenom smisli taj kredit spasio. Liječnik mi je dijagnosticirao Hašimotov tireoditis, odnosno hipotireozu, autoimunu bolest u kojoj se moja štitnjača brani kao da je netko napada.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju intervjua. Sve poslovnim i privatnim planovima Leone Paraminski pročitajte u novom broju Glorije (br. 821), koji je na kioscima od 30. rujna, ili se pretplatite na PDF izdanje