Varaždinska sopranistica Lana Kos, koja je u 26. godini dobila čast da nastupa u Veroni, na najvećoj opernoj pozornici na otvorenom – i to u ulozi pariške kurtizane Violette u Verdijevoj ‘La Traviati’ – provodi radno ljeto u Italiji, u koju je doputovala s četiri kovčega prepuna cipela i haljina, a najteže joj pada što je odvojena od svog petogodišnjeg sina Adama
Što ste prvo pomislili kad ste potpisali ugovor za nastup u Veroni? – Da je san postao stvarnost.
Kakav je osjećaj stajati pred jednim od najvećih opernih gledališta? – Čaroban, neopisiv, veličanstven. Pjevala sam pred 20.000 ljudi, bez mikrofona, na najvećoj pozornici pod otvorenim nebom, bez orkestralne i režijske probe. A 26 mi je godina tek…
Zašto ste napustili Bavarsku državnu operu u Münchenu i prešli u SNG Maribor? – Zbog boljeg ugovora i mogućnosti da odlučujem o svom repertoaru, da pjevam samo glavne uloge koje odgovaraju mojem glasu. To je danas za pjevače luksuz.
Tko čuva vašeg petogodišnjeg sina Adama dok ste vi u Italiji? – Baka Željka, moja majka, koja ga zasipa ljubavlju 24 sata na dan.
Jeste li zaljubljivi? – Da, takva mi je i profesija.
Što prvo primijetite na muškarcu? – Lijep glas (profesionalna deformacija), smisao za humor i šarm.
Čime vas je osvojio Adamov otac, poduzetnik Matthew Sven Brill iz Santa Barbare? – Osim već spomenutim osobinama – avionskom kartom. Pet dana prije probe opere “Rat i mir” u Moskvi s maestrom Mstislavom Rostropovičem, letjeli smo Zagreb-Frankfurt-Los Angeles-Santa Barbara-San Francisco-Los Angeles-Frankfurt-Moskva. To je bio naš tajni produljeni vikend. Kad imate 20 godina, to vas može osvojiti.
Gdje ste se upoznali? – U Dubrovniku, najljepšem gradu na svijetu.
Kada ste se s njim zadnji put vidjeli? – Viđamo se za blagdane i rođendane, jer živi na Filipinima gdje ima tvornicu namještaja. Brižan je otac svojemu sinu.
Jesu li moguća prijateljstva među opernim pjevačicama? – Svakako, ali po mogućnosti da smo iz različitih fahova.
Koji su vam bili najvažniji trenuci u životu? – Adamovo rođenje i veronski debi.
Koliko ste haljina ponijeli u Veronu? – Ponijela sam četiri kovčega. U jednome je samo odjeća, u drugome cipele, trećemu note i knjige, a jedan je samo za večernje haljine i torbice.
Koji je najvažniji dio vaše garderobe? – Mala crna haljina, kreacija Branke Donassy, koju mi je darovala za ovosezonsku premijeru “Romea i Julije” u Mariboru.
Što ste prvo kupili u Veroni? – Haljinu i Pollini cipele, jer to se u Italiji mora kupiti.
Što obvezno mora biti u vašoj torbici? – Novac, rokovnik i moj omiljeni parfem Aqua di Parma.
Možete li se za pet minuta spremiti za večernji izlazak? – Naravno, nakon predstava na brzinu moram oprati sivo-smeđu boju s cijelog tijela, te našminkana, s frizurom, izići pred čestitare, novinare i prijatelje.
Kako ćete provesti ljeto? – Ovo će biti moje peto radno ljeto zaredom, s malim predahom za teniski turnir u Umagu 23. srpnja. Posebno se veselim što sam među osam odabranih gostiju na večeri s mojim idolom Montserrat Caballe, koja ondje nastupa. Nakon toga odlazim na Pag, gdje me čeka sinčić, a 27. srpnja ponovno ću biti u Veroni.
Jeste li bili na Romeovu grobu? – Jedva sam stigla do Julijina balkona.
Pjevate li u društvu? – Vrlo rado, ali samo ako je društvo jako dobro.
Kao Varaždinka, uživate li u dobroj kapljici? – Moj ritual na povratku s putovanja je odlazak u vinograd mog djeda Dragutina u Vinici, gdje uvijek popijem čašu njegova rajnskog rizlinga.
Što ste najdražima kupili u Veroni? – Po prijateljima iz Hrvatske već sam poslala torbu punu darova, za svakoga ponešto, a profitirao je Adam jer mu je 26. lipnja bio rođendan.
Čemu ne možete odoljeti? – Adamovu osmijehu.
Željko Slunjski
