Glumac HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje živi sa suprugom i dvjema kćerima, dosad je dobio i brojne kazališne nagrade, a pamtimo ga i po ulozi u filmu ‘Duga mračna noć’.
Kakav je osjećaj dobiti ovacije nakon projekcije filma u prepunoj Areni, a potom i na dodjeli nagrada? – Super! Tako toplu reakciju tumačim time da su se gledatelji identificirali s mojim likom i da im on nešto znači. A to je najviše što glumac može očekivati od uloge.
Kako ste se pripremali za ulogu invalida, heroja Domovinskog rata? – Imao sam tri mjeseca da se pripremim za ulogu Ivana Barića. Na internetu sam pročitao mnogo članaka o PTSP-u (posttraumatskom stresnom poremećaju), no najviše su mi koristili razgovori s pukovnikom HV-a koji ne može zaspati sve dok ga umor potpuno ne slomi, a tada dva dana ne izlazi iz kreveta. S druge strane, kako igram invalida bez nogu te veći dio filma provodim u invalidskim kolicima, uoči početka snimanja pokušao sam se maksimalno saživjeti s njima, koristeći ih u svakodnevici.
Jeste li sudjelovali u Domovinskom ratu? – Ne.
Kako su vam u filmu uklonili noge? – U nekim scenama sam ih skrivao, u nekima sam imao dvojnika, a u nekima su mi ih kompjutorski uklonili.
Imate li osjećaj da ste na margini glavnih zbivanja jer živite i radite u Rijeci? – Kockice se na kraju ipak poslože. U svakom slučaju, mnogo je dobrih glumaca i izvan Zagreba. Samo ih treba potražiti.
Između kazališta, TV serijala i filma, što biste odabrali? – Definitivno film. To je moja davna želja, jedino dosad nisam imao prilike mnogo snimati.
Nosite li za sreću naušnicu u lijevom uhu? – Ako sami ne odlučite biti sretni, sreću vam nitko drugi ne može donijeti.
Kruno Petrinović