Iako su joj samo 22 godine, Amanda Seyfried, glumica iz gradića Allentowna u Pennsylvaniji, kći terapeutkinje i ljekarnika, već ima dugu karijeru. Počela je kao manekenka s 11 godina, zatim su zaredale manje uloge na televiziji, pa je do dvadesete glumila u sapunicama “The Guiding Light”, “As The World Turns” i “All My Children”.
No, veće uloge su joj izmicale, i iako je željela postati glumica, misleći da za to nema šanse upisala je fakultet – ali ga nije pohađala. Prije početka školske godine je, naime, dobila ulogu u filmu “Mean Girls”, u kojem je glavnu ulogu odigrala Lindsay Lohan. Potom joj je krenulo pa smo je mogli vidjeti u sporednim ulogama u filmovima “Veronica Mars” i “Alpha Dogs”, no tek je u filmu “Mamma Mia!” dobila priliku da se okuša u glavnoj ulozi. A kako je taj mjuzikl, nadahnut pjesmama švedske grupe Abba, jedan od najvećih ovogodišnjih filmskih hitova – samo u Hrvatskoj vidjelo ga je već 80 tisuća ljudi – zahvaljujući toj ulozi mlada je glumica postala zvijezda pa ju je i američki časopis Vanity Fair stavio na naslovnicu kao pripadnicu novog holivudskog vala.
Kako ste dobili ulogu u filmu “Mamma Mia!”?
– Bila je to samo još jedna audicija. Mislila sam da nemam veliku šansu jer sam očekivala da glavna glumica treba biti grčkog podrijetla, ili barem nalikovati Grkinji. No, nekoliko mjeseci poslije doznala sam da će Meryl Streep glumiti majku pa sam shvatila da ima nade i za mene. Tek sam tada otišla pogledati predstavu u New Yorku, a zatim sam otišla na pjevačku audiciju. Bennyju Anerssonu iz grupe Abba svidio se moj glas. Zar to nije čudesno?
Za vas to vjerojatno nije bilo traumatično kao za vaše kolege Piercea Brosnana i Stellana Skarsgaarda, koji nemaju glazbenog iskustva?
– Istina, ja sam dvije godine išla u glazbenu školu, gdje sam vježbala operno pjevanje, ali nikad se nisam smatrala pjevačicom, nego glumicom. Bilo mi je mnogo lakše na sljedećoj audiciji, kod redateljice Phyllide Lloyd. Ona je vjerovala u mene i zauvijek ću joj biti zahvalna zbog toga. Pružila mi je mogućnost koja mi je, možda, promijenila život. Snimali smo film u Londonu i u Grčkoj, i bilo mi je predivno. Zaljubila sam se u London i željela bih ondje živjeti, ali si to još ne mogu priuštiti.
Gdje sada živite?
– U New Yorku. Sviđa mi se grad, imam u njemu mnogo prijatelja i, osim toga, ondje mi ne treba automobil pa mi je život jeftiniji nego u Los Angelesu, na primjer. Pretpostavljam da vam sad novac ipak više nije problem.
– Dobila sam pristojan honorar, ali ne mislim da se mogu opustiti i početi raskošno živjeti. Ovo je tek moja prva glavna ulogu u uspješnom filmu i nitko mi ne jamči da neće biti i posljednja.
Ali iz vaših prijašnjih izjava ne bi se moglo zaključiti da ste štedljiva osoba: navodno ste se pohvalili da imate tisuću traperica i da na njih trošite mnogo novca.
– To nije istina, niti sam to ikad rekla, čak ni u šali. Ponekad poželim odjenuti lijepu haljinu, ali uglavnom nosim one koje mi pripremi stilist. Ne moj, da se odmah razumijemo, jer ga nemam, nego stilist zadužen za premijere filmova u kojima glumim. Naravno, te haljine moram vratiti. Priznajem jedino da volim nositi traperice i da se u njima dobro osjećam. Imam nekoliko pari, ali ni približno onoliko koliko mi se pripisuje.
A biste li sad dali mnogo novca za odjeću?
– Nikad ne bih kupila skupu torbicu ili haljinu, ali bih kupila skupe traperice ako mi se zaista svide. Naravno, dvaput bih promislila prije nego što se odlučim. Jasno, i najskuplje traperice ne stoje ni desetinu cijene skupljih torbica ili haljina. Nisam u mogućnosti davati nekoliko tisuća dolara za krpice, ma koliko mi se sviđaju.
Kako je bilo glumiti s Meryl Streep?
– Meryl je divna, topla osoba i fantastična glumica. Uvijek je svjesna da svako na snimanju ima svoju ulogu i kako ne treba misliti da je njezina važnija od drugih. Osim toga, primijetila sam koliko joj je obitelj važna. To mi se svidjelo jer sam i ja obiteljski tip. Volim zabave poslije završetka snimanja nekog filma, ali nisam osoba koja ima osjećaj da joj je dan propao ako do jutra nije ludovala u nekom noćnom klubu. Ja sam, na primjer, na snimanje u Grčku pozvala mamu i baku. Djed je nedavno umro i bilo joj je teško, pa sam mislila da će joj takav jedan izlet olakšati dušu. Pristala je nakon dugo nećkanja i na kraju se sjajno zabavljala. Svi su se muški članovi ekipe vrtjeli oko nje i godila joj je ta pažnja.
Kakvi su vaši planovi poslije ovog filma?
– Završila sam snimanje horora “Jennifer’s Body” prema scenariju Diablo Cody, i komediju “Boogie Woogie”, a sad se veselim što ću snimati film “Dear John” sa sjajnim redateljem Lasseom Hallstromom.
Feđa Kalebić