Napisale: Jasmina Rodić i Kristinka Šćavina Snimci: Getty/Guliver, Splash/JLP i Wireimage
U životu najveće hrvatske glumačke zvijezde, Goranu Višnjiću, posljednjih se mjesec dana događaju velike promjene. Tridesetčetverogodišnji Šibenčanin odlučio je nakon 175 snimljenih epizoda, napustiti američki serijal “Hitna služba” u kojem glumi već osam godina, te bi uskoro ulogu pedijatra Luke Kovaca, navodno, trebao zamijeniti ulogom negativca u novom filmu o Jamesu Bondu. Ili nekom drugom, jer kako daje naslutiti njegova menadžerica Meredith O’Sullivan, u Višnjićevoj se karijeri događa – nešto važno. Otkako je objavio da napušta serijal koji ga je proslavio, Višnjić kao da je promijenio i svoja pravila ponašanja u Hollywoodu. Samozatajni glumac sa suprugom se Ivanom sve učestalije pojavljuje na holivudskim zabavama, a prvi put otkako živi u Americi, medijima je otvorio vrata svog doma u Los Angelesu. U travanjskom broju magazina InStyle s novinarima je razgovarao o dvije godine dugom preuređenju španjolske vile sagrađene dvadesetih godina prošlog stoljeća, u čijem je vrtu par dao zasaditi lavandu kako bi ih podsjećala na Dalmaciju. Višnjić je hvalio umijeće svoje supruge Ivane u uređenju doma, kojoj je prepustio čak i izbor ljubičaste i narančaste boje za zidove. Pričao je o svom Šibeniku, životu u Americi, karijeri, stvaranju hrvatskog doma na Hollywood Hillsu, a pozirao je svirajući gitaru. Autorici teksta bilo je simpatično što se Višnjić svojim ljubimcima – shihtzuima Luigiju i Addieju te mopsu Bugsyju – obraća na hrvatskom jeziku.
Promjena odvjetnika
I dok su čitatelji InStylea na šest stranica mogli uživati u ekskluzivnim fotografijama vile prepune mozaika i umjetnina, u hrvatskom je dnevnom tisku glumčevo ime spominjano u izvješćima iz sudnice. Višnjićev odvjetnik Danilo Gregović imao je ozbiljnog posla u zagrebačkoj Palači pravde. Naime, punih sedam godina zastupajući glumca pokušavao je dokazati da je Višnjić, kao neiskusan glumac, potpisao sa zagrebačkom agencijom Kvadar po njega lihvarski ugovor. No, nisu dobili zadovoljštinu: Općinski sud u Zagrebu 28. veljače donio je presudu da se odbijaju zahtjevi tužitelja te da u roku od 15 dana Višnjić mora platiti i 216.763,50 kuna parničnih troškova. Dakako, na tu presudu može se žaliti, što će zacijelo i učiniti jer je već angažirao i novog odvjetnika, poznatog i vrlo iskusnog Marijana Hanžekovića, pa će slučaj “lihvarski ugovor” dobiti epilog na višoj instanci. U tužbi koju je je Goran Višnjić podnio sudu u rujnu 2000., između ostalog, navedeno je da je glumac 1997., u vrijeme kad je potpisivao sporni ugovor, bio “mlad i poslovno neiskusan, da nije imao svijest o razmjerima klopke u koju je upao” te je tražio da mu spomenuta agencija vrati i 10 tisuća dolara, koje joj je platio kao proviziju od zarade na filmu “Magija”. Ovaj spor ružan je nastavak priče koja je prije 14 godina počela idilično. Naime, prije nego što je postao poznat u Hollywoodu, Višnjić se suočavao s problemima kakve imaju svi mladi glumci, pokušavajući se probiti u svijetu filma. Da bi lakše pronalazio uloge, odlučio je postati klijent glumačke agencije Kvadar, prve takve vrste u Hrvatskoj, čije je usluge u to vrijeme koristilo stotinjak glumaca. Nju su 1992. osnovale dvije prijateljice iz gimnazijskih klupa, glumica Sanja Vejnović (45) i njezina vršnjakinja Irina Damić, pravnica i profesorica talijanskog i francuskog jezika. Višnjić je s Kvadrom potpisao dva ugovora: prvi 1993., kojim se agencija obvezala da će mu pronalaziti poslove u Hrvatskoj, a on će im za to plaćati dogovorenu proviziju. Zahvaljući Kvadru, Višnjić je u to vrijeme bio angažiran u brojnim reklamama i spotovima, a dobio je i ulogu u TV serijalu “Olujne tišine” redatelja Danijela Marušića te sporedne uloge u stranim kooprodukcijama – “Dobro došli u Sarajevo”, uz Woodyja Harrelsona, te u “Mirotvorcu” uz Georgea Clooneyja. No, 2. siječnja 1997. Višnjić s Kvadrom potpisuje i drugi ugovor, o ekskluzivnom zastupanju u inozemstvu. Njime se obvezao da će im od svakog inozemnog angažmana u kojem budu posredovali, platiti 10 posto provizije. Tim mu se ugovorom zabranjuje poslovanje s drugim agencijama, a prijestup se plaća penalima u visini od 50 posto zarade od svakog tako ugovorenog honorara. Film Britanca Michaela Winterbottoma “Dobrodošli u Sarajevo”, prikazan je 1997. u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, za Gorana Višnjića označio je prekretnicu u karijeri. Iako je igrao sporednu ulogu, zapazili su ga agenti američke United Talents Agency (UTA). Dogodine su došli u Dubrovnik, da bi ga vidjeli kao Hamleta na Dubrovačkim ljetnim igrama. Navodno zahvaljući njihovom angažmanu, iste je godine dobio ulogu u filmu “Magija” Griffina Dunnea, u kojem su mu partnerice bile Nicole Kidman i Sandra Bullock, kao i angažman u Madonninom spotu “Power of Good-bye”. Barata se podatkom da je, snimivši “Magiju”, Višnjić zaradio 100 tisuća dolara, od čega je 10 posto uplatio agenciji Kvadar, premda ona za njega nije našla ulogu u tom filmu. Učinio je to, kaže u tužbi protiv Kvadra, “zbog dobrih poslovnih odnosa”. No, odnosi su poremećeni sredinom 1999., nakon što je Goran Višnjić, 11. lipnja, potpisao ugovor s UTA-om, što se kosilo s odredbama ugovora s Kvadrom. Višnjić je, istina, 21. lipnja poslao preko svog tadašnjeg odvjetnika Danila Gregovića Kvadru pismo u kojom ih obavještava da raskida ugovor iz 1997. No Irina Damić, koja sada sama vodi agenciju Kvadar, smatra da je Višnjić “još uvijek njihov”.
Još uvijek je naš
– Ugovor smo sklopili na tri godine i on se automatski produžuje, ako ga nijedna strana pismeno ne raskine 15 dana prije isteka roka. Kad je stiglo Višnjićevo pismo, kontaktirala sam svoju odvjetnicu Sanju Artuković, koja mu je 24. lipnja uzvratila pismom, obavještavajući ga da se ja protivim raskidu ugovora. U tom trenutku Goran je trebao tražiti raskid ugovora sudskim putem, što nije učino, pa mi ugovor još uvijek smataramo važećim – dodaje Irina Damić. Nakon što je sklopio ugovor s američkim agentima, dobio je ulogu dr. Luke Kovaca u serijalu “Hitna služba”. No, Kvadru više nije plaćao postotak od zarade. Irina Damić kaže da ga je nekoliko puta pismeno obavještavala o ugovornim obvezama, ali novac nije stizao iz Los Angelesa. Umjesto novca, stigla je Višnjićeva tužba, i to 21. rujna 2000., kojom traži da se njihov ugovor poništi jer je lihvarski te da mu agencija Kvadar vrati 10 tisuća dolara koje joj je isplatio od filma “Magija”, budući da mu taj posao oni nisu ni osigurali. – Slatko me nasmijala kvalifikacija “lihvarski ugovor” – kaže Irina Damić. – Ugovor je tipičan i rađen je po uzoru na one kakvi se potpisuju u Americi. Otkad su čuli za slučaj, mnogi su me pitali zašto mi nismo tužili Višnjića, kad je po nama evidentno da je prekršio ugovorne obveze. No, ja nisam željela čovjeka kojeg smatram prijateljem, vući po sudu. Nadala sam se da ćemo se uspjeti dogovoriti na obostrano zadovoljstvo. Posljednji put smo se sreli na Općinskom sudu u Zagrebu u prosincu 2004., i na veliko iznenađenje naših odvjetnika, ugodno smo čavrljali skoro dva sata. Goran mi je pričao o svojoj karijeri u Hollywoodu, što me jako zanimalo, te smo se prijateljski rastali. Irina Damić, koja trenutačno u Crnoj Gori traži lokacije za crnogorsko-hrvatsko-slovensku koprodukciju “Gledaj me”, uvjerena je, kaže, da bi Kvadar i Višnjić svoj spor mogli riješiti izvansudskom nagodbom. A u prvostupanjskoj odluci, sud je odbacio kvalifikaciju mladosti i neiskustva, uvaživši da je su Višnjiću u trenutku zaključenja ugovora bile 24 godine te je već tada bio zaposlen u zagrebačkom Dramskom kazalištu Gavella. A puna poslovna sposobnost stječe se s 18 godina. Dakle, glumac se na presudu može žaliti, a Kvadar pak može krenuti u sudsku bitku za dio njegove zarade. Pretpostavlja se da je Goran Višnjić samo od angažmana u “Hitnoj službi” u osam godina zaradio 14 milijuna dolara. Dakako, riječ je o brutto iznosu, na koji treba platiti porez od oko 40 posto, te još dati i postotak agenciji koja ga zastupa. A od 1999. snimio je i brojne filmove, poput “Electre”, TV serijala “Spartak” i animiranog filma “Ledeno doba” , koji su mu također donijeli određeni novčani dobitak. Ima li agencija Kvadar pravo na dio tog kolača, premda mu već godinama ne pronalazi uloge, ovisit će o daljem razvoju događaja. Odnosno, o tome hoće li se ipak dvije strane uspjeti dogovoriti, ili će prevagnuti ponos, principi, potreba za istjerivanjem pravde do posljednjeg daha. U svakom slučaju, priča o “lihvarskom ugovoru” se nastavlja.