Jeste li naučili koju riječ na kineskom? – Više njih. Primjerice, jin yin tong pai, pa vi sad prevedite. Koji vam je sport najdraži? – Svaki sport ima svoje čari i zanimljiv je na svoj način, no ipak bih izdvojila tenis. Bavite li se nekim sportom? – Nikad se, na žalost, nisam profesionalno bavila sportom, ali rekreativno sam trenirala ples i jahanje – uspješno, bez padova. Koji vam je sportaš najzgodniji? – Teško mi je nekoga izdvojiti. Ljude ne procjenjujem samo prema fizičkom izgledu već kao kompletne osobe. Biste li mogli biti u vezi s nekim sportašem? – Ne kategoriziram ljude prema profesijama, već prema osobnosti. Ako mi netko odgovara, potpuno mi je svejedno je li sportaš, profesor, smetlar, političar… Koja je bila vaša prva reakcija kad je objavljeno da ste u vezi s izbornikom hrvatske nogometne reprezentacije Slavenom Bilićem? – Ne komentiram svoj privatni život, a najmanje laži koje se plasiraju o njemu. Ovo je tek jedna od njih. Čime vas muškarac može privući? – Cijenim originalnost, čvrst karakter, činjenicu da je osoba vjerna sebi i svojim načelima bez obzira na okolnosti. Sve ostalo nije u području mog interesa. Koji vam je od voditeljskih partnera najdraži? – I Davor Meštrović, i Ivica Blažičko, i Mihovil Horvat su individualci i imaju specifičan način rada. Sa svakim od njih mogu kvalitetno raditi i funkcionirati. Je li vam Mihovil Horvat nešto u rodu? – Mihovil je moj kolega još iz studentskih dana, studirali smo na istom fakultetu (Hrvatske studije), a danas radimo u istoj televizijskoj kući. Dobri smo kolege i prijatelji, no nismo u rodu. Koji je bio vaš najveći lapsus tijekom vođenja neke emisije? – Iskreno, ni moji kolege ni ja ne pamtimo da se tako nešto dogodilo.
Budući da vodite emisiju Dobro jutro, Hrvatska, koja počinje u sedam sati, je li vam se ujutro teško ustati? – Profesionalka sam, a to znači da radim ono što projekt od mene zahtijeva, pa tako i rano buđenje. Sve to ide u rok službe. Koliko spavate? – U tjednu ranojutarnje “šihte” spavam prosječno tri sata.
Budući da ste iz Huma na Sutli, razgovarate li s roditeljima Milenom i Milanom, ekonomistima, na zagorskom narječju ili ste se “riješili” naglaska? – Naravno da sa svojom obitelji razgovaram na dijalektu koji, zapravo, više “vuče” na slovenski nego zagorski. Nisam jedna od onih koji zaboravljaju podrijetlo i jezik čim odu u neki drugi grad ili državu. Kako se slažete s pet godina starijom sestrom Jelenom? – Nismo se baš slagale u djetinjstvu, ali sad je situacija drukčija. Ona je udana, ima sina i uskoro će ponovno postati majka, a svoju ljubav sad usmjeravam i prema svom prvom nećaku Franu. Postoji li nešto što biste voljeli promijeniti u svom izgledu? – Izgled mi nije važan, bitno mi je što se krije iza njega. Radim na svojoj psihičkoj i intelektualnoj dimenziji.
Što je vaša najveća vrlina, a što mana? – Mislim da je moja najveća vrlina – ujedno i mana – perfekcionizam u svemu što radim, posebno u poslu. U tome sam nepopravljiva. Koji je vaš najveći porok? – Čokolada. Još uvijek. Što vas može rastužiti, a što usrećiti? – Rastužiti me uvijek mogu laž i nepravda, a usrećiti sunčan dan, kockica čokolade, nečiji osmijeh… Obične stvari od kojih se sastoji život. Koji je vaš životni moto? – Nisi izgubio dok ne prestaneš pokušavati!
Damir Leljak