Na glavnom trgu u Adelbodenu, gradiću s četiri tisuće stanovnika u švicarskim Alpama, otiske svojih stopala dosad su ostavili Jean Claude Killy, Ingemar Stenmark, Pirmin Zurbriggen, Marc Girardelli i Bode Miller, a tim skijaškim veličinama pridružio se i Ivica Kostelić. Nakon što je 9. siječnja pobijedio u slalomu i zauzeo prvo mjesto u Svjetskom kupu, najbolji hrvatski skijaš izuo je pancerice i čvrsto ugazio u – gips, ostavivši u kalupu otisak za pamćenje.
Tako je to s kraljevima snježnih padina. Uz bodove za Svjetski kup, pripadaju im i statusni simboli: lani u Kitzbühelu Ivica je dobio svoju gondolu na žičari, a nakon nedjeljne najbolje vožnje zazvonio je zlatnim zvoncem na pobjedničkom postolju u Adelbodenu te poput filmske zvijezde ostavio za sobom vječni trag u tom idiličnom mjestu.
Startati kao najbolji na svijetu svakako je lijep početak nove godine, ali nema mjesta za euforiju. Jer i presnažne emocije previše “troše” pa se Ivica Kostelić radije okreće svojoj svakodnevici: ustajanju u šest sati, jutarnjem treningu, ručku, popodnevnom odmoru, kondicijskom poslijepodnevnom treningu, večeri, spavanju. Za odmor mu ostaje samo sat vremena u danu i tada se najradije odmara ili spava. Takav ritam, požrtvovnost i odricanja malo koja djevojka može razumjeti. Ali Elin Margret Arnarsdottir (24), bivša islandska skijašica, živi za njegove uspjehe. A kako su zajedno već četiri i pol godine, mnogi je već doživljavaju kao zagrebačku snahu. Samo još Ivica treba reći “da”.
Diana Šetka