PONOSNI OTAC

Ivano Balić: Sa sinom sam se vratio u školske dane

Tek mu je 31 godina, no u hrvatskoj reprezentaciji, kao i u matičnom mu klubu Zagreb, već ga smatraju rukometnim veteranom. U četrnaest godina profesionalne rukometne karijere Splićanin Ivano Balić osvajao je europska, svjetsko i olimpijsko zlatno odličje, a ljetos je u izboru Svjetske rukometne Federacije proglašen najboljim rukometašem svih vremena.

Otkako se 2006. nakon sedam godina braka razveo od Ivane, ljubavi iz srednjoškolskih dana, Balić visoko kotira na neformalnim listama najpoželjnijih raspuštenika, no u rijetkim šetnjama gradom i u gledalištima sportskih dvorana društvo mu pravi najvažnija osoba njegovog života – sin Dino.

Što smatrate najvećim profesionalnim uspjehom u protekloj godini? – Osvajanje Srebrne medalje na Europskom prvenstvu te prvo mjesto u izboru Svjetske rukometne federacije. Kad su mi javili da sam izabran za najboljeg rukometaša svih vremena, moja prva reakcija bila je – nevjerica. Jer, u užem izboru moglo je biti stotinu igrača. Teško je opisati sreću, ponos i zadovoljstvo kada se nakon ozljeda vratiš u igru i shvatiš da se sav uloženi trud isplatio. Dobro je što mi je to priznanje stiglo sada dok još mogu igrati, a ne deset godina nakon što prestanem. Svako priznanje ispunjava me ponosom, no nekako su mi najdraže medalje jer rukomet je ekipni sport. Pa kad znaš koliko si znoja i muke uložio u treninge i utakmice, zajedno s još dvadesetero ljudi – to je najbolji dio nagrada. Kad stojiš na pobjedničkom postolju i oko vrata imaš tu medalju, nitko ti nije ravan.

A što je bilo najvažnije u vašem privatnom životu? – Vrijeme provedeno s mojim sinom. Dino ide u četvrti razred, trenira košarku i, poput mene kad sam bio mali, voli sport. Živi s mamom, no kad god možemo, odlazimo na sportska događanja koja ga zanimaju. Ako mu zapne zadaća, nastojim se i ja vratiti u školske dane, što nakon dvadeset godina zna biti jako teško. Čini mi se da djeca danas imaju puno više zadaća i da je gradivo teže nego kad sam ja bio učenik. Dakako, važan mi je njegov uspjeh, no najsretniji sam što mi je dijete zdravo.

Što vas je najbolje opuštalo i zabavljalo ove godine? – Gledanje komedija, da se u dva sata nasmijem pet puta, odmorim si glavu, tako da se mogu zadovoljan dići s kauča. Veseli me što u mom klubu ima mnogo mladih talentiranih igrača, koji su sretni da im možeš nešto pokazati i kad nauče nešto novo. Sretan sam kad mladom igraču mogu pomoći, makar i sitnim savjetom. Kad si s mladim ljudima, i ti se osjećaš mlađe. Zaboraviš na bolove i ozljede, njihova borbenost i brzina i iz tebe više izvlače. Vidite, u punom sam smislu shvatio značenje riječi – spoj iskustva i mladosti. Jer kad prođeš tridesetu, u sportu si blizu kraja, na treningu te zovu stari, šale se na tvoj račun… Treba se na to naviknuti.

Idealno mjesto za tjedan dana odmora bez rukometa? – Otok Hvar. Osobito izvan sezone. Lijepo mi je otići i u Baranju, prepuna je iznenađenja.

PROČITAJTE VIŠE Ivano Balić: Glavno da je Dino zdrav Kako smo snimili novogodišnju naslovnicu

Linker
30. studeni 2022 09:47