Glazba je univerzalna emocija i svatko može pjevati – moto je što su ga mezzosopranistica Martina Tomčić Moskaljov (36) i soul-pjevačica Ivana Husar Mlinac (34) odabrale za svoju Školu pjevanja Husar&Tomčić, koju su otvorile prije nekoliko dana. Ideja je sazrijevala četiri godine, a kad su poduzetne glazbenice prionule na posao, realizirale su je u samo tri mjeseca – za svoju su školu pronašle prostor u zagrebačkom Centru Kaptol, obojile ga u bijelo i unijele bijeli klavir, osmislile program i satnicu, odabrale suradnike…
Kako će imati i malu školu pjevanja, za djecu od pet do deset godina, među đacima će najvjerojatnije biti i Martinin sedmogodišnji sin Noa i Ivanin Andrej Jona, kojemu je pet godina. Starijeg će brata ubrzo slijediti i dvije godine mlađi Toma, a Martinina šestomjesečna kći Rebeka ipak će malo pričekati.
Čija je, zapravo, bila ideja da zajedno otvorite školu pjevanja? Martina: Začeće se dogodilo u finalnoj emisiji prve sezone showa Zvijezde pjevaju, kad sam zajedno s Ivanom otpjevala “Summertime”. Na toj zajedničkoj avanturi, koja je bila i moj iskorak iz opernih arija, desio mi se “klik”: spoj popularnog s klasičnim opernim pjevanjem. Na našim kasnijim kavama, druženjima nakon showa, razgovarale smo o tome, gradile zajednički stav o nekoj izvedbi. Ivana: Moja zamisao o školi postojala je i prije nego što smo se nas dvije upoznale, a kako smo i jedna i druga imale ambiciju nešto takvo napraviti, tad su nam se ideje poklopile. Naša škola će biti pomalo nekonvencionalna.
Što to točno znači? Martina: Pjevanje nećemo dijeliti na operno ili popularno, niti postavljati dobne granice. Ljudi se vole ukalupiti, a potpuni pjevač je onaj koji može otpjevati sve glazbene žanrove. To znači da ja moram biti u stanju otpjevati dječju pjesmicu a da pritom ne “odem” u opernu interpretaciju, a Ivana mora znati otpjevati opernu ariju – što je nekoliko puta već pokazala. Ivana: Naše polaznike želimo pripremiti za njihovu, možda, buduću profesiju, a neki će, pak, doći s namjerom da napokon ostvare svoj san i propjevaju. Za profesionalne muzičare i glumce predvidjele smo program kondicijskih treninga s korepetitorom, uoči turneja ili premijera.
Kako ste osmislile program svoje škole? Martina: Deset sati inicijalnog seminara pohađat će se najdulje dva mjeseca, a nastava će biti uglavnom individualna. Potom mogu slijediti razvojni seminari, dogradnja prema željama i mogućnostima polaznika… Ivana: Što se tiče satnice, prilagođavat ćemo se polaznicima. Nas dvije ćemo sve organizirati, i na neki način nadgledati, ali angažirat ćemo i vanjske suradnike. Obje ćemo održati po dva-tri uvodna sata, a preostali sati ostaju za višeglasno pjevanje, osnove klavira, solfeggio, ili izborne predmete, poput studijskog pjevanja u vrhunskom studiju. Jer silan je strah od mikrofona…
Kad ste se vi riješile tog straha? Ivana: Ja pjevam odmalena, a počela sam u zboru Zvjezdice, pa sam naučena na mikrofon i snimanje u studiju. No, veći sam problem imala s pjevanjem uživo uz razglas. Stoga je važno steći iskustvo i u pjevanju u studiju, i na pozornici uz razglas i na otvorenom prostoru. Martina: Kad sam prvi put pjevala pred mikrofonom u tonskom studiju, pomislila sam: “Tko to pjeva sa strane?” Takav je bio moj doživljaj vlastitoga glasa kad sam ga čula na monitoru. Bilo je to prije dvije godine, dok sam pripremala zajednički album “BelCante” sa sopranisticom Sandrom Bagarić. Operni se pjevači, naime, najčešće nadglasavaju s mikrofonom, što je kod elektroničke pratnje zapravo nepotrebno.
Koliko svaka od vas ima pjevačkog staža? Ivana: U Zvjezdice sam došla s devet godina, dakle punih 25 godina. Martina: Ja sam od trinaeste u pjevanju, dakle 23 godine. Naša iskustva, ovako udružena, pokrivaju zapravo sva glazbena područja.
Kako su vaši muževi, Nino Mlinac i Ženja Moskaljov, reagirali na vašu poduzetnost? Ivana: Pružili su nam ruku i potpunu podršku. Moj muž, diplomirani inženjer fizike, radi u telekomunikacijama i menadžer je u Nokia Siemens Networks, a trenutačno je na poslijediplomskom studiju poslovnog upravljanja na Henley Business School u Engleskoj. Naša škola zapravo je obiteljski posao, a znanje i iskustvo naših muževa daje nam vjetar u leđa. Martina: Oni su naši životni, ali na neki način i poslovni partneri. Ipak smo nas dvije umjetnice, s glavom u oblacima, a kako su obojica u svijetu biznisa, dobrodošli su u našu školu. Moj muž je suvlasnik tvornice željeza Vulkan, a kako već ima iskustva s vođenjem nekoliko tvrtki, vjerujem da će znati savjetovati i našu malu školu.
Tko će vam čuvati djecu dok se vi budete bavili svojom školom? Martina: Pomažu mi dadilja i moja starija sestra Amika. Noa je upravo krenuo u prvi razred. Rebeku još dojim, i često je vodim sa sobom. Djeca su i dosad funkcionirala s našim poslom, i ovo nam nije nikakav dodatni teret. Ivana: Ovo nam je, zapravo, poput drugog posla, jer zbog naše se škole ne namjeravam odreći karijere, pjevanja i skladanja. Moji sinovi idu u vrtić, ali imam veliku sreću da mogu računati i na baka-servis jer je moja mama u mirovini.
Kako biste opisale jedna drugu u dvije-tri rečenice? Martina: Ivana je emotivna i topla osoba, i to se najbolje vidi u njenom pjevanju. No, za mene je pravo otkriće da je ona vokalni aranžer svjetske razine, čega nije niti svjesna. Ivana: Martina ima urođenu mudrost, a njezina strogoća zapravo krije veliku toplinu i privrženost. Jako je temeljita u svemu, izgorjet će za ono čega se prihvati. Upravo to sam prepoznala prije četiri godine kad je počelo naše intenzivno druženje… Martina: Kad je postojao kritičan moment da kao članica žirija postanem subjektivna u doživljaju i ocjenjivanju Ivanina pjevanja u showu, vrlo uspješno smo to eskivirale: u drugoj sezoni Zvijezde pjevaju Ivana nije nastupila jer je bila trudna, sljedeću godinu ja sam pauzirala, a ona je sudjelovala u showu. Ove sezone nje nije bilo, a ja sam se vratila. Tako da smo, srećom, izbjegle svaku protekciju.
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli intervju s Martinom Tomčić Moskaljov i Ivanom Husar Mlinac pročitajte u tiskanom broju Glorije (br.870) ili se pretplatite na PDF izdanje