Kad Indira Vladić (39) u jednoj rečenici treba sažeti što voli jesti, u svom će zafrkantskom stilu “ispaliti” – nema tice do woka i gice.
I pritom nije riječ samo o duhovitoj parafrazi poznate izreke, već je to dobar opis gastronomske “podvojenosti” pjevačice dance-skupine Colonia. Kao tipičnoj Slavonki slabost su joj, naime, čvarci, kulen i kobasice, a zbog otvorenosti prema raznim svjetskim kuhinjama, neobičnih kombinacija okusa te održavanja vitke figure zavoljela je i azijske specijalitete. Sretna je, stoga, što je sudionik kulinarskog showa Masterchef Matija Nikolić (32) u Zagrebu otvorio zalogajnicu Wok by Matija, u kojoj se nude pekinški pileći wok, smotuljak s junetinom, đumbirom i narančom, juha s rajčicama i krastavcem, prirodni sokovi od bazge i koprive…
– Uz okus jela mami me i to što je većina namirnica s farme Matijinih roditelja nedaleko od Lonjskog polja te što tjesteninu mijesi od brašna i jaja iz ekouzgoja – kaže Indira Vladić, oduševljena što je Matija Nikolić nedavno nabavio rikšu, besplatni taksi-bicikl koji je može “pokupiti” negdje u gradu, odvesti na klopu i kroz gradsku vrevu odvesti kamo poželi. Chef Nikolić obećao joj je i brzinski tečaj za pripremu jela u woku, drevnoj kineskoj posudi koja zbog zaobljenih stjenki ima veću površinu za kuhanje pa je hrana brže gotova, a namirnice sačuvaju vitamine i minerale.
Velika kušnja – Nekoliko sam puta bila u Aziji, a najbolje sam jela u restoranu Cilantro u Kuala Lumpuru, koji sam posjetila prije pet godina na putu za Bali. Na jelovniku je bilo mnogo svježe ribe i morskih plodova, piletine u kombinaciji s voćem, a najviše sam uživala u sladoledu od ljekovite tropske biljke pandana, koji je imao orašast okus – prisjeća se glazbenica kojoj je slatko najveći porok, pogotovo voćni kolači poput njezinog biskvita s ušećerenim jagodama i šlagom. Druga kušnja su joj, naravno, kulen i kulenove seke, kojih uvijek ima u njezinom hladnjaku. Nabavlja ih iz pušnice gospodina Ilije, koji živi preko puta njezinih roditelja Ismete i Franje Vladića u Županji.
– Moji roditelji nisu imali gice, no kako su često pomagali susjedima u svinjokolji, mesa je uvijek bilo. Čak sam i ja pomagala – čisteći crijeva za kobasice i kulen. Znam mnogo toga i skuhati: osnove sam stekla u roditeljskom domu, a usavršila se kad sam se s 18 godina u rodnom gradu zaposlila u Županijskom uredu za opću upravu i počela živjeti sama. Imam pet ili šest bilježnica u koje sam zapisivala recepte – govori Indira Vladić, dodajući kako je vješta u pripremanju sarme, koju hvale svi njezini prijatelji kad ih pozove na večeru u svoj zagrebački dom.
Ne zna u čemu je tajna okusa sarme a la Ira, no pretpostavlja da je za to zaslužan i domaći kiseli kupus njezinih roditelja. Priznaje, međutim, da posljednjih osam godina pazi na prehranu pa je u svoj jelovnik unijela mnogo voća i povrća, piletine, ribe i zrnatog sira, a važno joj je i vježbanje s privatnim trenerom Ćirom, za kojeg tvrdi da je u prošlom životu bio gonič robova.
– Morala sam se početi zdravije hraniti i vježbati jer sam u jednom trenutku “natukla” 76 kilograma, čemu je uvelike pridonijela činjenica što sam bila vlasnica pizzerije. Suvišni kilogrami smetali su mi na nastupima pa bi me nakon dvosatnog pjevanja i plesanja boljela koljena. Sad pojedem tjesteninu, ali dva-tri sata prije nastupa kako bih imala energije na pozornici, a nakon gaže odem pod tuš i u krevet. Sigurna sam da tijekom svakog nastupa izgubim pokoji kilogram pa tvrdoglavo odbijam bilo što pojesti da mi se ne bi vratio. Inat je u krvi nama Slavoncima.
Damir Leljak Foto: Mario Kučera