Napisala Tanja Vučičević Snimci: Matko Stanković i Glorijina arhiva
Apsolutni mir i spokoj koji smije narušiti samo šum valova, jedini je učinkovit lijek protiv kroničnog umora, bolesti zbog koje se 22-godišnja skijaška reprezentativka Nika Fleiss početkom godine povukla iz javnosti i sklonila u obiteljsku ladanjsku kuću na Cresu. Liječnici su joj zabranili svaki napor osim čitanja, slušanja umirujuće glazbe, odmaranja očiju na namreškanoj površini mora, udisanja opojnog mirisa soli i crnogorice, kako bi se njezino tijelo, izmučeno višegodišnjim psihičkim i fizičkim naporima, potpuno oporavilo. Iako nitko sa sigurnoću ne može reći kad će se Nika uspjeti othrvati bolesti zbog koje se osamila, ona se nada da će svibanj označiti kraj njezinim mukama. Snježna princeza, kako su Niku Fleiss nazvali novinari proglašavajući je tim nadimkom i nasljednicom Janice Kostelić, do prije nekoliko mjeseci nije znala ni da postoji Epstein-Barr virus, ali taj “krivac” za bolest koja se vrlo teško otkriva stvorio joj je strahovite zdravstvene probleme i do daljnega je odvojio od skinanja. – Za moju bolest, koja mi je otkrivena u siječnju, specifično je da znatno narušava imunitet, pa su se na mene u kratkom razdoblju jedna za drugom “lijepile” različite infekcije. Najprije sam, prije sedam-osam mjeseci, imala učestale upale grla. Zatim sam dobila upalu mjehura i bubrega, a imala sam i problema s jajnicima. Uz bolove i nelagodu koje takvi problemi nužno “vuku” sa sobom, mjesecima sam imala i povišenu temperaturu, oticali su mi kapci, pekle su me oči, na koži mi se pojavio nekakav osip i počela mi se ljuštiti, a bez obzira na to koliko spavala, osjećala sam se umorno isti čas kad bih se probudila. Da nešto nije u redu, Nika je osjetila lani u veljači, na zimskoj Olimpijadi u Torinu. Osim što je pala u kombinacijskom spustu na zaleđenoj stazi te ozlijedila meniskus i kapsulu koljena, osjećala je i strahovit umor, zbog čega je povremeno imala problema s koncentracijom. A oči su je toliko svrbile da ih je stalno trljala rukama. Nakon dva mjeseca “napao” ju je lišaj ispod usana koji nikako nije prolazio, a pojavila se i temperatura. Istina, nije prelazila 37, 5, ali se nije ni spuštala, unatoč aspirinima koje je pila. No, za sve to što ju je mučilo, pronalazila je stotinu racionalnih objašnjenja. Mislila je da su joj oči osjetljivije jer su svijetle, da je neurodermitis “naslijedila”od tate Rene, koji također ima problema s kožom, te da je umor posljedica viroze. Malo se ipak zamislila lani u kolovozu: pozlilo joj je na pripremama u Zermattu, a švicarski liječnici posumnjali su na mononukleozu. – Kad sam se vratila u Zagreb, osjećala sam se dobro, pa sam i preko tih simptoma prešla kao da mi ništa nije ni bilo – sjeća se Nika. – Otišla sam liječniku, ali nije bilo “klasičnih” znakova te bolesti, pa nisu ni mogli potvrditi dijagnozu švicarskih liječnika.
Upala za upalom
U listopadu je, pak, dobila jaku upalu grla koja, unatoč antibioticima, nije prolazila. Odnosno, upala bi se vraćala čim bi prestala uzimati antibiotike. Tako “načeta” otputovala je početkom studenoga u Asapen. U Coloradu je pala i ozlijedila koljeno, nakon čega se vratila u Hrvatsku i nastavila rehabilitaciju u Termama Selce kod dr. Vlaste Brozičević. Ali grlobolja, neurodermitis, upale urološkog trakta i povišena temperatura ne samo da nisu prošli, nego su se i pojačali. Sve je to bilo i više nego dovoljno da joj Nataša Desnica, liječnica hrvatske skijaške reprezentacije, predloži temeljite pretrage. – Dugo su me “bockali” i snimali u gotovo u svim zagrebačkim bolnicama, kao i u privatnim klinikama, no nitko nije znao što mi je – dodaje Nika Fleiss. – Na kraju je liječnica Nataša Desnica lani u prosincu predložila da se testiram na “egzotične” viruse koji mogu izazvati velike probleme. Nekako u isto vrijeme u gradu sam srela vaterpolo legendu Dubravka Šimenca koji mi je ispričao kako je i njegov kolega Zdeslav Vrdoljak, vaterpolist splitskog Mornar Brodospasa, imao slične simptome i da je za njegovu bolest kriv podmukli “gnjavator” Epstein-Barr virus. Dao mi je Zdeslavov broj mobitela, pa sam ga nazvala čim sam došla kući. Sve što mi je Zdeslav ispričao, bilo mi je vrlo poznato. Taj me je razgovor samo uvjerio da je liječnica Nataša Desnica u pravu, pa sam već sutradan otišla s njom u Kliniku za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”. Kad se u mislima vratim tri mjeseca unazad, čini mi se da je netko s neba pazio na mene. Nakon svih pretraga liječnici su zaključili da Nika Fleiss boluje od kroničnog umora, jedne od nekoliko bolesti koju izaziva Epsten-Barr virus. S jedne strane, bilo joj je lakše jer je napokon otkrila uzrok svih svojih muka, ali s druge, to je značilo da mora na prisilan odmor. Nika kaže da joj nije bilo lako sjediti na kauču zagrnuta dekicom i bodriti uz televizor Anu Jelušić i Ivicu Kostelića. Kako joj mirovanje nikada inače nije bilo “jača strana”, njezini su se ukućani bojali da neće biti poslušan bolesnik. Njezin otac Reno Fleiss, direktor Gorenje pokala i šef sljemenske utrke Snježna kraljica, bio je izvan sebe od brige. Nije bilo lakše ni Nikinoj majci Biserki, koja je sve poslove u svojoj turističkoj agenciji podredila borbi za zdravlje svoje kćeri. A Nikin godinu dana stariji brat Sebastijan, student četvrte godine studija turističkog menadžmenta, veoma se trudio držati sestru “na oku” da slučajno ne bi zaboravila na upute liječnika. No, pokazalo se da su neopravdano strahovali. – U početku mi se bilo strašno pomiriti s činjenicom da je natjecateljska sezona za mene završena. Dok nisam napravila rez u glavi, nisam mogla jesti, pa sam izgubila nekoliko kilograma. No, sad se protiv bolesti borim smijehom, optimizmom, vjerom u sebe i znam da ću je pobijediti. Mogu se nositi s izolacijom, osamom, mirnim dnevnim tempom, jer znam da je to za moje dobro. Ali, dakako, mnogo mi znači podrška roditelja i brata, koji mi na sve načine pokazuju kako su uz mene u ovim teškim trenucima. A na Cresu je predivno! Mojima sam zabranila da mi dolaze i da me “bedinaju” jer to doista nije potrebno. Unatoč bolesti, mogu se brinuti o sebi. Osim toga, liječnica mi je preporučila da radim ono što me veseli, a ja obožavam kuhati. Cijenim što me nitko ne požuruje da ozdravim i što osjećam potporu sa svih strana, jer je vrijeme jedino što mi u ovom trenutku treba. Sve prolazi, pa će tako proći i moj kroničan umor. Ovih sam dana pročitala u novinama da je Mario Ančić dobio mononukleozu. Iskreno mi je žao jer znam kako se osjeća, i preporučila bih mu da se testira na “moj” virus. A vlastitim primjerom željela bih upozoriti i ostale sportaše da pripaze na zdravlje i slušaju što im tijelo govori.
Zdeslav Vrdoljak (36), vaterpolist MornarA Brodospasa
Dobar odmor jedini je lijek
Početkom 1998. počela me mučiti temperatura koja nikad nije bila viša od 37,5, malaksalost netipična za vrhunskog sportaša, kao i vrtoglavice. No, bio sam uvjeren da su za sve krivi moji sinusi, pa sam se čak odlučio i na operaciju, ali ni nakon nje temperatura i malaksalost nisu prolazili. Obavio sam kompletne pretrage u Splitu, ali liječnici ništa nisu pronašli. Kako mi nije bilo dobro, samoinicijativno sam odlučio trenirati sma-njenim intenzitetom, misleći da ću tako riješiti svoj problem, no i da-lje sam se osjećao jednako loše. Spletom okolnosti, od splitskog infektologa dr. Bradarića čuo sam za Epstein-Barr virus koji uzrokuje sindrom kroničnog umora. Krvne pretrage pokazale su da imam antitijela na taj virus i sve je bilo jasno. Moja dijagnoza u lipnju 1998. glasila je Epstein-Barr sindrom, za koji nema lijeka osim apsolutnog odmora. Povukao sam se u vikendicu u Vinišće, blizu Trogira, i dva mjeseca samo lovio ribu. Moja supruga Vedrana potpuno me podržavala, kao i sin Dario, trudeći se da me što manje opterećuju bilo kakvim problemima. Znali su da se, želim li ozdraviti, moram isključiti iz svakodnevice i posvetiti se sebi. I doista, to sam se ljeto posvetio samo užicima i u jesen sam se vratio u bazen spremniji nego ikada. Imao sam sreću što sam morao biti na “prisilnom” odmoru samo dva mjeseca, iako sam bio bolestan gotovo pola godine. Da pokucam o drvo, više nemam zdravstvenih problema.
NataŠa Desnica, lijeČnica Hrvatske skijaŠke reprezentacije
‘Egzotičan’ virus
Nikinu bolest otkrili smo zahvaljujući posebnom testu – utvrđivanju protutijela na Epstein-Barr virus iz krvi. Tom se pretragom može utvrditi je li infekcija virusom svježa ili se reaktivirala stara. Prema mom mišljenju, Nika je taj virus, koji se prenosi slinom, nosila u sebi godinama, kao i mnogi koji ga “pokupe” u djetinjstvu. On može, a i ne mora, uzrokovati akutnu infekciju, te mononukleozu, čiji su simptomi upala krajnika, povećani limfni čvorovi, povišena temperatura, povećana jetra i slezena, stalan umor. Svi ti simptomi događaju se u isto vrijeme i jako su izraženi, što kod Nike nije bio slučaj. Virus se nakon otprije preboljele infekcije reaktivira zbog dugotrajnih iznimnih tjelesnih i psihičkih napora i napada imunološki sustav, a posljedica su infekcije koje su se “lijepile” i za Niku. Sve smo te zdravstvene probleme eliminirali redoslijednom kojim su stizali, paralelno im tražeći uzrok. Nika je pregledana nekoliko puta od glave do pete, od štitnjače do testova na alergije, no sve je bilo u parametrima koji su normalni. Na kraju nam je preostalo ono što liječnici u žargonu nazivaju “egzotika”, a među tim pretragama bio je i test na Epstein-Barr virus. Vidjevši da je kod Nike riječ o Epstein-Barr sindromu (što znači da je dulje vremena bila izložena djelovanju Epstein-Barr virusa) preporučila sam joj strogu apstinenciju od bilo kakvih tjelesnih i psihičkih napora barem šest tjedana. Uskoro ćemo ponoviti test da bismo utvrdili je li se količina protutijela smanjila.