Snove Mirele Priselac Remi, glavnog vokala i prve dame sedmeročlane zagrebačke hip hop grupe Elemental, malo bi tko mogao pogoditi: glazbenica poznata po britkim stihovima razmišlja o tome da se jednog dana – kad se povuče s hip-hop scene – posveti ugostiteljstvu. Ta 29 -godišnja Zagrepčanka, inače profesorica engleskog i španjolskog jezika, koja s kolegom Lukom Tralićem Shotom vodi band Elemental, htjela bi otvoriti sendvič bar u kojem će pripravljati zdrave zalogaje od integralnog kruha, povrća uzgojenog bez pesticida, svih mogućih sireva, te kvalitetnog, domaćeg pršuta…
– Kad s bandom uvježbavate program za obljetnički koncert – prošle subote, u zagrebačkom klubu Boogaloo proslavili smo 10. rođendan – nema vam druge nego jesti sendviče, jer za objed po mojem ukusu – pun tanjur variva od poriluka ili zdjelu salate – jednostavno nema vremena. Ako već moram jesti sendviče, nastojim da budu zdravi. Nije mi svejedno što jedem. Dok kupujem “špeceraj”, pomno čitam deklaracije na proizvodima jer ne želim koristiti namirnice s nezdravim sastojcima. Tako da moja želja za malim snack-barom, u kojem bih pripravljala samo zdrave zalogajčiće, proizlazi iz mog stila života – govori pjevačica mačkastih očiju, za koju bi se moglo reći da pripada novoj generaciji sladokusaca. Prezire fast food i voli odlaske na tržnicu, na kojoj iskusnim okom bira kvalitetne namirnice. Rikola, kaže, mora imati rupice jer je to znak da nije prskana pesticidima.
Kupuje fino ekstradjevičansko maslinovo ulje jer nastoji kuhati prema načelima mediteranske kuhinje, ne jede mnogo mesa, ali si jednom tjedno priušti malo juneće pisanice. Ipak, kad pripaše pregaču u svojem podstanarskom stanu u Novom Zagrebu, pridržava se krilatice: brzo, zdravo, fino, s posebnim naglaskom na brzo.
Život je, kaže Mirela, koja je prije dvije i pol godine, kad je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala engleski i španjolski jezik, otvorila vlastitu malu tvrtku za prevođenje, prekratak da bi ga provela kuhajući. I to je ono po čemu se zagrebačka “reperica” razlikuje od starijih generacija sladokusaca, koji bi mogli satima miješati umak na pari kako bi dobio “baršunast” teksturu i poput svile kliznuo niz nepce…
– Ono što sam naučila kuhati od majke, nadopunjavam trikovima iz restorana, gdje izlazim s vremena na vrijeme, ali samo ako ti “štikleci” nisu prekomplicirani. Tako skupljam ideje za novu salatu ili za neki drugi mali, nezahtjevan kulinarski eksperiment – veli. U zagrebačkom je restoranu Sto posto Istra, gdje se nudi kombinacija domaće istarske kuhinje i gastronomske elegancije Toskane, otkrila da se kiselkastim zrnima nara može obogatiti okus bifteka i da su dunje izvrsne ako ih se posluži u teranu…
I iznenadila se shvativši da je u spretno posloženim okusima na tanjuru potreban samo detalj koji će jelu dati sasvim novu dimenziju i privući sladokusca novog kova, poput nje.
Tanja Vučičević