Iako su joj samo 24 godine, američka glumica Evan Rachel Wood, koja je na festivalu u Veneciji predstavila film “The Ides of March” i TV serijal “Mildred Pierce”, iza sebe ima više od trideset uloga. Nije ni čudno jer je glumački debi imala sa samo mjesec dana, kada ju je otac Ira David III, glumac, redatelj i vođa kazališne skupine Theater in the Park u gradu Raleighu u Sjevernoj Carolini, “angažirao” za ulogu bebe u njegovu mjuziklu “Božićna priča”. Sa sedam je već bila poznata, a kao tinejdžerica je postala zvijezda i tako zacrtala put koji su odabrali i drugi članovi njene obitelji: osim oca, glumica je i njena majka Sara Lyn Moore, kao i brat Ira David IV.
Najpoznatija po filmovima “Trinaest” i “Hrvač” te serijalu “Okus krvi”, Evan Rachel Wood u “The Ides of March” ima malu, ali važnu ulogu tragične mlade političke aktivistice, dok u miniserijalu “Mildred Pierce”, koji se u Hrvatskoj prikazuje na HBO-u, glumi Vedu Pierce, zločestu kćer glavne junakinje. Osim zbog uloga, o njoj se na Lidu govorilo i zbog prošlomjesečnog priznanja da je biseksualka u magazinu Esquire. Iako iza sebe ima trogodišnju vezu s američkim glazbenikom Marilynom Mansonom, za kojeg je bila i zaručena, a trenutno je sretno zaljubljena u kolegu Jamiea Bella, mlada glumica priznala je da je privlače i djevojke, što je i potvrdila i u intervjuu za Gloriju.
U luksuzni hotel Excelsior došla je elegantno odjevena u crne hlače, bijelu čipkastu košulju i crni prsluk, sve s potpisom Dolce & Gabbana, a unatoč glasinama da katkad zna biti težak sugovornik, odgovorila je na sva pitanja.
Što vas je privuklo miniserijalu “Mildred Pierce”? – Todd Haynes je jedan od mojih najdražih redatelja. Plakat njegova filma “Velvet Goldmine” još od tinejdžerskih dana visi na zidu moje sobe. Dodajte tome i da mi je Kate Winslet jedna od najboljih glumica, a da je scenarij odličan, pa ćete shvatiti da se nisam dvoumila hoću li prihvatiti ulogu.
Koliko vam je blizak lik Vede Pierce? – Nimalo. U njoj ne mogu pronaći ni trunku sebe, a zato mi i jest jedna od najtežih u karijeri.
Što vam je bilo najteže? – Kada sam počela razmišljati o liku, ali i istraživati razdoblje, uvidjela sam koliko su ljudi iz tridesetih bili drugačiji od nas po govoru, shvaćanju, ponašanju…
Vaši su roditelji glumci, daju li vam često savjete? – Moji roditelji jesu glumci, ali kada se nađemo zajedno, nikada ne razgovaramo o glumi nego o mnogo važnijim temama. No moram priznati da je tata bio ponosan kad je jedan dan došao na snimanje Clooneyeva filma “The Ides of March”. Vidjela sam koliko je bio sretan gledajući me na setu. Clooney nas je nakon snimanja odveo na večeru i brzo se sprijateljio s mojim ocem.
Koliko se George Clooney i Todd Haynes razlikuju kao redatelji? – Drugačije je kad režira glumac, jer on ipak zna kako se osjećate ispred kamere, no i s Toddom je bilo uzbudljivo. Morala sam imati povjerenja u njega, osobito kad smo snimali golišave scene. Nisam se mogla opustiti, pa sam cijelo vrijeme odlazila do Todda i pitala ga hoće li sve biti OK, hoće li kamera sakriti sve moje mane, a on se samo nasmiješio i rekao da se ne brinem. Pomogla mi je i Kate Winslet, koja je mnogo puta prolazila kroz sličnu situaciju, pa mi je dala korisne savjete. Na kraju me čak i zafrkavala da neću to moći napraviti, znajući da će to kod mene samo izazvati inat.
A u čemu se razlikuje snimanje miniserijala poput “Mildred Pierce” i serijala poput “Okusa krvi”? – Velika sam obožavateljica serijala “Okus krvi” pa sam nazvala autora Alana Balla i rekla mu da se želim pridružiti njegovoj ekipi. Mislila sam da od toga neće biti ništa, no on se javio za mjesec dana i pitao me zanima li me uloga lezbijske vampirske kraljice. Prihvatila sam je objeručke i nisam požalila. Na setu su svi zabavni i opušteni jer je radnja nerealistična. No, snimanje “Mildred Pierce” nije bilo nimalo zabavno. Tema je teška, a morali smo brzo raditi, pa smo na kraju svi bili iscrpljeni. No, ponosna sam na taj serijal.
Je li vam uloga lezbijke u “Okusu krvi” pomogla da i sami priznate da ste biseksualka? – Nije “Okus krvi” bio presudan, jer sam u karijeri nekoliko puta glumila lezbijke. Uvijek su me privlačili i dečki i djevojke. Nisam razumjela taj osjećaj, pa sam odrastala u strahu, bojeći se drugima govoriti o tome. Jedinu sam utjehu pronalazila u glumicama koje su otvoreno priznavale da ih privlače žene. Nisam ni znala za pojam biseksualnost sve dok nisam vidjela Lucille Ball kako govori da to nije nešto sramotno. To me je potaknulo da i sama priznam svoju seksualnu orijentaciju, jer ću biti sretna ako i ja pomognem nekoj djevojčici sa sličnim strahovima. Naše društvo pokušava zatomiti seksualnost, što nije prirodno.
Počeli ste glumiti sa sedam godina, a već ste kao tinejdžerica bili poznati. Kako je bilo odrastati pod teretom slave? – Svaki put kad bih napravila neku glupost, to bi odmah bilo objavljeno. To je slično kao kada vas u srednjoj školi drugi učenici ogovaraju i šalju poruke o vama, samo što sam ja te poruke mogla pročitati u najtiražnijim novinama. Ali ni zbog čega ne žalim, jer su tinejdžerske pogreške i utjecale da postanem osoba kakva sam danas. Teške situacije samo su me učinile snažnijom.
Gledate li i na vezu s Marilynom Mansonom kao na mladenačku pogrešku? – Od bivšeg zaručnika sam mnogo naučila, bez njega nikada ne bih postala ovo što sam danas. Marilyn je nevjerojatan umjetnik i uvijek će me nadahnjivati. Ostali smo prijatelji, onoliko dobri koliko mogu biti bivši ljubavnici.
Zašto iza lijevoga uha imate istetoviran broj 15? – To je moj sretan broj pa sam pomislila kako bi bilo lijepo imati ga na sebi. Prati me kroz cijeli život: većina hotelskih soba u kojima sam odsjedala imala je broj 15, rođena sam 1987., a osam plus sedam je petnaest… Ima još takvih koincidencija. Možda sam praznovjerna, ali taj se broj često pojavljuje u mom životu.
Je li to jedina tetovaža koju imate? – Ne, imam osam tetovaža, ali neću vam ih otkriti. Možete samo vidjeti da iza desnog uha imam srce sa znakom za beskonačnost u njemu. Nemam više mjesta za njih jer se kao glumica ne smijem tetovirati na vidljivim mjestima. Da se ne bavim ovim poslom, vjerojatno bih ih imala više.
Zašto radije birate male nezavisne filmove, a ne holivudske spektakle? – Nemam ništa protiv visokobudžetnih filmova ako osjetim neku bliskost s ulogom. No, bolje se osjećam na setu niskobudžetnog filma jer nitko ne razmišlja o novcu. Filmovi se snimaju radi ljubavi, a ne radi novca.
U Veneciji ste zabljesnuli na crvenome tepihu u haljini Alessandre Rich. Volite li modu? – Živim u Californiji, u kući blizu plaže, pa sam često bosonoga i u odjeći u kojoj se osjećam udobno. No, volim se dotjerati za premijere i promocije. Shvaćam to kao igru i mogućnost da pokažem svoju kreativnost. Nekada sam odbacivala modu kao puko kićenje, nešto nepotrebno, ali sada znam da je to još jedan način izražavanja. Osim toga, tako mogu pobjeći od svakodnevice i barem na jedan dan oponašati svoje modne uzore, poput Twiggy.
Josip Jurčić
