Ekskluzivnu umjetnost, namijenjenu samo jednoj osobi i njezinim gostima, obično se vezuje uz svijet imućnih i slavnih, koji si mogu priuštiti privatni show, koncert ili predstavu. No, legendarni sarajevski glumac Zijah A. Sokolović, osnivač kazališne skupine Th/ea/rt/o iz Zagreba, stvari je okrenuo naglavačke i svoj novi umjetnički projekt “Moja predstava” ekskluzivno posvetio djeci s teškoćama u razvoju.
– Predstavu “Telefon”, koja govori o povijesti i oblicima ljudske komunikacije od početaka civilizacije do danas – od pećinskih crteža i dimnih signala do golubova pismonoša, maratonaca, svjetionika i mobilne komunikacije, tijekom godine u cijeloj Hrvatskoj izvest ćemo ukupno 101 put, za 101 dijete, u njihovim privatnim prostorima – kućama i stanovima. A djeca će na izvedbu moći pozvati koga god požele – roditelje, braću, sestre, prijatelje, školske kolege, učitelje… ili će, pak, predstavu gledati sama. – priča 58-godišnji Zijah A. Sokolović, autor i redatelj predstave, u kojoj nastupaju glumci Marija Škaričić, Iva Mihalić, Dijana Vidušin, Jerko Marčić i Tomislav Krstanović.
Prvu predstavu izveli su 13. svibnja u Petrinji, za učenika 8. razreda zagrebačkog Centra za odgoj i obrazovanje Goljak, koji je u svom domu slavio 15. rođendan i prvi put, uz glumce, ugostio i prijatelje iz razreda.
– Roditelje naš dolazak ne stoji ni lipe: troškove gostovanja u potpunosti pokrivaju sponzori – prvih trideset predstava platila je tvrtka Simbex, a našu ideju financijski je podržao i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport. Da bi se naši mali gledatelji toga dana uistinu osjećali posebno, pripremimo im i malu zakusku, a nakon predstave dostavljamo i videozapis s našeg gostovanja u njihovu domu – nastavlja Sokolović, čiju su ideju podržale brojne udruge osoba s invaliditetom te ravnateljice i odgajateljice centara za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju.
One su uvjerene da će gostovanje umjetnika biti njihovim štićenicima jedan od najljepših trenutaka koji će u svojim srcima nositi cijeli život, te da će na njih djelovati terapeutski, kao lijek. Jer, mnoga takva djeca zbog svog stanja nikad nisu bila u prilici otići u kazalište, niti se uživo susresti s bilo kojim oblikom izvedbene umjetnosti.
Inače, “Telefon” je samo jedna od predstava u projektu glumčeve edukacije djece kroz umjetnost. Zijah A. Sokolović je od 2002. s direktorom svog kazališta, glumcem Draženom Šivakom napravio predstave “Rođenje” – o začeću, trudnoći i tajnama devetmjesečnog odrastanja, “Matematika”, koja na zabavan i kreativan način objašnjava povijest brojeva i djeci igrom i plesom približava gradivo iz školskih udžbenika, te “Droga”, koja starijoj djeci daje ključne informacije o paklu narkomanije. – Edukacijom pomoću glumačkih elemenata počeo sam se baviti u Beču, gdje s obitelji živim od 1992. Ondje sam se kao glumac u egzilu, kad još nisam govorio njemački, našao u potpuno novoj situaciji i morao uspostaviti novi umjetnički i osobni odnos prema svijetu. U sličnoj situaciji bila su i djeca izbjeglica s područja bivše Jugoslavije, afričkih zemalja i iz Kurdistana. Njima sam kroz glumačke radionice pomogao da se prilagode novim životnim uvjete i da počnu neverbalno, kroz kratke glumačke etide komunicirati sa svojom sredinom – prisjeća se Sokolović, koji se proslavio svojim monodramama.
Djeca kao motivacija “Glumac… je glumac… je glumac” u protekla tri desetljeća izveo je više od 1500 puta, a “CABAres, CABArei” u proteklih petnaestak godina izveo je više od 800 puta. Uz brojne nagrade, posebno profesionalno priznanje bio mu je poziv da predaje na Sveučilištu Bruckner u Linzu, gdje je od 2000. do 2006. vodio glumačku klasu.
Sa suprugom, pijanisticom Lidijom Stanković, i njihovom 9-godišnjom kćeri Hanom Selenom, danas živi u Beču, gdje su i njegove kćeri Senka (27) i Selma (24) iz prvog braka.
– Malo sam doma, više u kazalištu, jer, osim u Hrvatskoj, radim u Sloveniji i Srbiji, a pripremam teren za predstave u Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Bez obzira na duga putovanja i stil života putujućeg glumca, najbolja motivacija su mi djeca i njihove reakcije na čudo kazališta i radost glume kao igre koje im pružamo i kojem ih učimo. Istražujući tajne i mogućnosti umjetnosti glume, kojima se tek rijetki sustavno bave, osjećam se poput Kolumba ili Gagarina. Veću profesionalnu i ljudsku satisfakciju ne mogu ni zamisliti – kaže Zijah A. Sokolović.
Kruno Petrinović