Što sebi i svojoj obitelji želite u 2012.? – Zdravlja, sreće, mrvu pameti i puno razumijevanja. Drugo kako bude…
Po čemu ćete pamtiti godinu na isteku? – Po događajima nakon kojih definitivno ništa oko nas, a niti u svijetu, neće biti isto. Nadam se da to znači neki novi i pravedniji sustav vrijednosti, u kojem će nam svima biti bolje, a pritom ne mislim samo na materijalno.
Kako bi izgledao vaš novogodišnji doček iz snova? – Nikad nisam volio zabave na koje se mora ići “po zadatku”, te biti veseo i na silu se zabavljati… Idealne su spontane zabave uz ljude do kojih vam je stalo.
Čega sve mora biti na vašem novogodišnjem stolu? – Čega nema, bez toga se može, ali ipak mora biti malo vina i malo slatkoga. Najvažnije je da za stolom bude smijeha i topline.
Što je iz vašeg iskustva najbolji lijek za novogodišnji mamurluk? – Ujutro čašica žestice na prazan želudac, pa duga šetnja po svježem zraku. Još ako zaškripi snijeg pod čizmama… u trenutku zaboravljate da ste bili mamurni.
Što pamtite kao najbolji dar pod borom? – Jedna slika. Posebna i sjetna. Čuvam je duboko u sebi.
U čemu je tajna vašeg voditeljskog uspjeha? – Pitam se što je to uspjeh? Ako inzistirate, odgovor je možda u tome što se trudim ostati normalan. Nadam se da, zasad, i uspijevam u tome.
Jeste li strog otac? – I kad poželim biti strog, dovoljan je jedan pogled ili mali osmijeh u kutu usana da se sva moja strogoća pretvori u totalnu zbunjenost i nemoć oca dviju posebnih kćeri.
Jeste li posesivni prema kćerima? – Još ne, ali ću sigurno postati. Poznajete li oca koji nije takav?
Koje osobine su Karla i Ela naslijedile od vas, a koje od supruge Adele? – Od Adele, srećom, mnogo više toga, pa i onaj fizički dio. Od mene su sigurno dobile znatiželju i mrvu tvrdoglavosti, a kad bolje razmislim, mogao bih nabrajati unedogled.
Je li istina da ste stručnjak za dijete? – Apsolutno! Razmišljam da napišem svoju knjigu recepata o promašenim dijetama. Zvuči bedasto, ali dok me višak kilograma jako opterećivao, isprobao sam ih mnogo i na vlastitoj se koži uvjerio da nijedna nije ona prava.
Što se na kraju pokazalo najuspješnijim za mršavljenje? – Vježbanje kod mog prijatelja Branimira Vajde.
Što vam je odjevni fetiš? – Poslovna odijela, a privatno – traperice.
Koja su vam tri omiljena mjesta u Zagrebu? – Parkovi, uspavane zagrebačke ulice i Sljeme.
Koji su vam najveći gušti? – Opustiti se i nasmijati, zafeštati do kasno u noć, vidjeti da mi se lista starih prijatelja nije promijenila.
Koje ljudske osobine najteže podnosite? – Glupost bez ograda, nametljivost bez pokrića, izdaju i osudu bez prava na razumijevanje.
Kako reagirate kad se razljutite? – Burno. Moj prag tolerancije je prilično visok, ali kad puknem, ruši se svijet. Srećom, brzo me prođe, a nije me sram niti ispričati se kad pretjeram.
Imate li svoj ritual uoči ulaska u studio? – Pročistim grlo tako glasno da se orkestar strese, pogledam gdje mi je Barbara, “dam pet” asistentu Djankiju i bacam se niz tobogan.
Vode li vas u životu više osjećaji ili razum? – S godinama i iskustvom je, na žalost, razum prevladao. No, još si dopustim da neke stvari činim isključivo iz srca. Dobro je za ravnotežu.
Na što biste potrošili posljednji novac? – Nekoliko puta sam bio u takvoj situaciji. Obično sam zadnju kunu bez ikakve grižnje savjesti utrošio tako da drugima ili sebi priuštim malo radosti. Nevjerojatno, ali uvijek bi se nakon toga okrenulo na dobro.
Koji vam je životni moto? – Mijenja se s godinama, kao i sve drugo. Trenutačno mi je draga rečenica Miguela de Cervantesa “Svaki čovjek dijete je svojih postupaka”. Ima nešto u tome…
Imate li neostvarenih želja? – Da, ali dopustite mi praznovjerje, zbog kojeg ih ne želim izreći. Neka budu gdje jesu, u meni i mojoj mašti.
Kruno Petrinović