U ponedjeljak prijepodne 48-godišnja Dunja Zloić Gotovina navukla je gumene rukavice, odjenula crnu vjetrovku, iz kuće iznijela sadnice te se posvetila proljetnom uređenju vrta svoje kuće na zagrebačkom Srebrnjaku. Uredno počešljana, s frizurom sa šiškama, što je nepromijenjeni dio njezina imidža već dva desetljeća, Dunja Zloić Gotovina doimala se poput domaćice koja u potpunosti želi iskoristiti svoje vrijeme dok s gotovim ručkom na štednjaku iščekuje povratak djeteta iz škole i supruga s posla.
U njezinom slučaju, ipak, to je samo privid običnog, svakodnevnog života, kojim već godinama nastoji zaštititi svog 13-godišnjeg sina Antu Gotovinu od medijskog zanimanja i drugih pritisaka s kojima se učenik sedmog razreda osnovne škole ne bi ni trebao znati nositi. Ali mora, jer njegov je otac legenda Domovinskog rata i osloboditelj Knina u operaciji Oluja, protiv kojeg je prije deset godina podignuta optužnica na haškom Međunarodnom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije.
Ante Gotovina , 55-godišnji umirovljeni general Hrvatske vojske, početkom srpnja 2001. posljednji je put prespavao u vlastitoj kući, a sljedeće četiri i pol godine proveo je u bijegu: s lažnom putovnicom proputovao je pola svijeta, sve dok 7. prosinca 2005. nije uhićen na Kanarskom otočju za vrijeme večere u hotelu Bitacora na Tenerifeu. Uslijedilo je pet godina haškog pritvora, a tri godine trajalo je suđenje tijekom kojeg je ispitano više od 140 svjedoka.
Već dva mjeseca, otkako je određen datum izricanja presude – 15. travnja 2011. – s nadom i strepnjom to iščekuje cijela hrvatska javnost, a posebno generalova supruga Dunja Zloić Gotovina. Prva pukovnica Hrvatske vojske te šefica kabineta ratnog ministra obrane čeka ga cijelo desetljeće. Mnogo je to dugih godina, njenih najboljih godina koje je provela sama, bez voljenog čovjeka, i one su otišle u nepovrat… Najgore je to što joj ih ni najpovoljnija presuda ne može vratiti. Ona i sin Ante proteklih su ga godina, naime, viđali jedanput, najviše dvaput mjesečno, kad bi ga posjetili u pritvoru Haškog suda. S njima je često bila i generalova 17-godišnja kći Ana Gotovina, vrlo dobra učenica zagrebačke VII. gimnazije, koju je u ožujku 1994. dobio u vezi s HTV-ovom novinarkom Vesnom Karuzom. Sastajali su se u posebnoj sobi u kojoj su zajedno mogli provoditi osam sati na dan, od 9 do 17 sati. I to je bilo sve.
Kruno Petrinović
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst o Anti i Dunji Gotovini pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 849) ili se pretplatite na PDF izdanje
