Kad bi u Zagrebu uspio pronaći frizera koji bi ga znao ošišati kao u njegovom starom kvartu u rodnom Baltimoreu, Dontayeu Draperu , 27-godišnjem košarkašu Cedevite, život u hrvatskoj metropoli bio bi idealan. U klubu je cijenjen, navijači ga obožavaju, a djevojke se na ulici okreću za njim i komentiraju kako je zgodan, što tom 180 centimetara visokom sportašu i te kako godi.
– Novac nije sve u životu – veli košarkaš koji je ljetos, uoči odlaska na Europsko prvenstvo u Litvu, postao hrvatski državljanin. Učinio je to zato što vjeruje da će mu hrvatska putovnica pomoći u karijeri, ali i zbog malih užitaka na koje se tu navikao – kremastog macchiata, novih prijatelja, topline i srdačnosti koju osjeća u svakodnevnim kontaktima s običnim ljudima… Zbog svega toga, kaže, Zagreb mu se uvukao pod kožu i postao drugi dom.
Dontaye Draper rođen je i odrastao u zapadnom Baltimoreu, četvrti koja i danas slovi za jednu od najopasnijih na američkoj Istočnoj obali.
Najvažniji oslonac i danas mu je majka, ali i baka Mary Coner, kod koje je živio neko vrijeme, jer je njena kućica bila blizu njegove srednje škole. Iako je s njima živjelo još osmero rođaka, nikad se nije žalio na skučen stambeni prostor, jer mu nije nedostajalo njemu najvažnijeg – ljubavi i sloge.
– Majku sam viđao svaki dan, a i danas imamo divan odnos. Naljutio sam je samo jednom, kad sam joj rekao da sam se birajući između američkog nogometa i košarke – koje sam paralelno trenirao od pete godine – odlučio za košarku. Rekao sam joj da je američki nogomet pregrub za moj ukus, a ona, inače velika obožavateljica baš tog sporta, odvratila mi je da sam “curica” kad ne mogu otrpjeti to malo boli… – govori.
No, pokazalo se da je dobro odabrao i da je rođen za playmakera, što mu je, pak, donijelo stipendiju za školu koja priprema učenike za sveučilište u New Yorku. Ondje je prvi put u životu zakopčao ovratnik košulje i naučio vezati kravatu, koji su bili dio obvezne školske odore. Naučio se uglađenom ponašanju, govoriti odmjereno, “bijelački”, odnosno bez poštapalica i prežustre gestikulacije. Za tu promjenu, kaže, zaslužan je i njegov prijatelj i vršnjak, danas NBA zvijezda Carmelo Anthony .
– Studentske dane pamtim po prvoj ozbiljnoj ljubavi. Bio sam brucoš, a ona tri godine starija. Stvarno sam je volio, no nakon nekoliko mjeseci smo prekinuli jer sam htio iskusiti sve čari studentskog života, a ona je htjela ozbiljnu vezu – govori reprezentativac koji je danas slobodan kao ptica, ali nema ništa protiv promjene svog statusa. Već dugo nije bio u ljubavnoj vezi i sve češće pomišlja kako nekim njegovim kolegama iz kluba, koji imaju stalne djevojke, uopće nije loše…
– Nemam svoj tip djevojke. Sviđaju mi se sve, od plavuša do crnki, svih boja očiju. Ovdašnje djevojke su predivne. Uvjerio sam se u to izlazeći s kolegama iz Cedevite u klubove Gallery te Mansion na zagrebačkom Jarunu. Još ako cura ima konjski rep… ma, lud sam za njima – otkriva košarkaš, koji ipak većinu vremena u svom jednosobnom stanu na zagrebačkoj Šalati, s prekrasnim pogledom na grad, uglavnom provodi sam.
– Kad mi je dosadno kod kuće – veli košarkaš – najčešće svratim u Mc’Donalds, prošetam po gradu i zavirim u dućane, a na taj način vježbam i hrvatski jezik. Naime, profesorica kojoj sam lani odlazio na satove, digla je ruke od mene jer sam stalno bio na putu. No, mislim da bih bio mnogo marljiviji i motiviraniji kad bi me poučavala neka mlada i zgodna Zagrepčanka. Po mogućnosti, s konjskim repom.
Tanja Vučičević
Pročitali ste skraćenu verziju teksta o Dontayeu Draperu. Cijeli tekst, u kojem otkriva i detalje svoga odrastanja u Baltimoreu, odnosa s ocem i NBA zvijezdom Carmelom Anthonyjem, koji ga je naučio prepoznati dobre modne marke i ponašati se uglađeno, razloge zbog kojih je odbio ponudu velikog Real Madrida i zaljubio se u Zagreb, detalje poznanstva s Emilom Tedeschijem… pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 884) ili se pretplatite na PDF izdanje.
