Danijela Martinović itekako je imala razloge da promociju svog albuma “Unikat” održi u Brežicama, na hrvatsko-slovenskoj granici, jer album plavokose Splićanke, koja je na promociju stigla u luksuznoj limuzini, dugačkoj dvanaest metara, u Hrvatskoj je u ovih mjesec dana među najprodavanijima, dok je u susjednoj Sloveniji na prvom mjestu službene top-ljestvice prodaje nosača zvuka. Njezina skladba “Pola, pola”, osim toga, nominirana je među pet najboljih pjesama iz regije koje konkuriraju za nagradu Balkan Music Awards, piše Jutarnji list.
Svojim novim albumom publici želite odaslati poruku da ljudi ne moraju težiti za time da sliče nekom drugom, nego da je bolje biti poseban. Po čemu je poseban vaš “Unikat”? – Kada sam ga radila u studiju, gotovo svi ljudi pitali su me samo jedno: “Kako će ti se zvati album?”. Iako sam naslov uvijek dotad ostavljala za sam kraj posla, shvatila sam da je ime bitno i zato sam odlučila da ću ga nazvati “Unikat”, i to iz više razloga. Svaki je čovjek unikat, život je unikat, moja pjesma je unikat, a željela sam dati potporu i glazbenoj uniji koja se bori protiv pirata i ilegalnog presnimavanja CD-a. Pjesme sam birala vrlo dugo, radili smo polako i pažljivo, tekstovi su hrabri, produkcija je moderna. Prvi sam put sudjelovala u svakom djeliću nastajanja mog albuma – od prvog tona, preko tekstova do dizajna omota. Suradničku ekipu čine sami odlikaši, i kao ljudi i kao profesionalci: Antonija Šola, Jadranka Krištof, Enes Tvrtković, Branimir Mihaljević, Franci Zabukovec, Nikša Bratoš, Geronimo. Uzela sam pjesmu i mladog autora iz Njemačke Saše Zigića, a Marsel Benzon i Petar Dragojević napisali su mi divnu glazbu. Tu su i dva dueta: s Halidom Bešlićem i Arsenom Dedićem.
Koliko se uopće u ovo doba financijski isplati objavljivati albume? – Stvaranje i snimanje CD-a je predivan proces i mislim da to nikada neće i ne smije izumrijeti. Upravo zato sam napravila dva izdanja CD-a: regularno i limitirano, koje kao dodatak ima DVD s dodatnim sadržajima. Cijeli svijet snima CD-ove i mislim da je ovo samo jedno teško razdoblje za diskografiju, ali nikako ne i posljednje. A s obzirom na to da je glazba glavni ukras životu, sigurna sam da će neke pametne glave već nešto smisliti.
Supervizor albuma je vaš dugogodišnji momak Petar Grašo. Kakav se pokazao na tom poslu? – Petar je još davnih dana sudjelovao kao autor na mojim albumima i nije to nikakav bauk. Napisao mi je: “Što sam ja, što si ti”, “Neka mi ne svane”, “To malo ljubavi”, “To nije to”… Dakle, već tada je napravio nekoliko ključnih odluka u produkciji pjesama, ali, eto, sada je i službeno supervizor. On obožava glazbu i prati sve što se događa na svjetskoj sceni, pa mu je ta uloga vrlo dobro legla.
Premda ste kazali da posao niste donosili doma, jeste li se ipak služili malim ženskim trikovima kada ste svog supervizora htjeli natjerati da vam u nečem popusti? – Pa nije to bilo tako strašno. Mi samo stvaramo glazbu, a to je kreativno i zabavno, prije i poslije svega. Naravno, bilo je situacija kada je svatko imao svoje mišljenje, ali to je potpuno normalno i sve smo to riješili bez pomoći trikova.
Prije Petra godinama je tu ulogu na vašim albumima imao pokojni Đorđe Novković. U čemu su Petar i Đorđe slični, a u čemu se razlikuju? – Mislim da je uloga supervizora vrlo bitna, jer kada imate nekoliko različitih autora na albumu, onda mora postojati netko tko će to usmjeriti u istom pravcu, inače bi album sličio na “ćušpajz”. I s Đorđem i s Petrom sam mnogo razgovarala i dugo radila, jer stvaranje pjesama je proces koji traje – to je jedini ispravan put. Snimite pjesmu i mislite “to je to”, zatim prođe nekoliko dana, a onda biste malo produžili frazu, dodali gudače, uklanjali neke dijelove teksta… i tako dok nismo zadovoljni.
Na DVD-u je i bonus pjesma koju ste otpjevali s Arsenom. Kako je došlo do vaše suradnje? – Prije svega moram reći da Arsena jednostavno obožavam. Prije nekoliko godina napisao je tekst za pjesmu “Za tebe rođena” koja mi je jedna od najljepših pjesama koje sam dosad otpjevala. Nekoliko puta bio mi je i gost na koncertu, pa smo zajedno pjevali tu pjesmu. Meni, a i publici, jako se dopala ta verzija, tako da sam je naprosto morala snimiti, a Arsen mi je ispunio želju i hvala mu na tome.
Klara Rožman / Jutarnji list