Napisala Silvija Glavić Stocca Snimci: Vedran Peteh, i privatni album
Pusa i tebi, Sofija, razdragano je povikao TV komentator Bruno Kovačević kad je na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu u švedskom Areu mlada hrvatska skijašica Sofija Novoselić ušla u drugu slalomsku vožnju i u oduševljeno poslala poljubac prema kameri. Za veselje ima razloga: plasirati se među prvih trideset na tako jakom natjecanju veliki je uspjeh za djevojku kojoj je tek 17 godina. I optimističan znak da, unatoč tome što nema Janice Kostelić, hrvatsko skijanje ide dalje. Riječanka Ana Jelušić već se dokazala sjajnim rezultatima i trenutačno je druga slalomašica svijeta, dok je zagrebačka gimnazijalka Sofija tek krenula u osvajanje skijaških staza. Da može mnogo, pokazala je još prije dvije godine u dječjoj konkurenciji, kad je pobijedila u slalomu u francuskom Val d’Isereu, a ove sezone debitirala je u Svjetskom kupu u finskom Leviju, gdje je – najmlađa od šezdesetak slalomašica – zauzela 43. mjesto. Na 13. zimskim igrama mladeži Alpe-Jadran potkraj siječnja u austrijskom Hinterstoderu dobila je dvije zlatne medalje, a prošli tjedan u Španjolskoj, na Olimpijskom festivalu europske mladeži, osvojila je broncu u slalomu i četvrto mjesto u veleslalomu.
Sofija je prvi put na skije – male, plastične – stala s pet godina, i to u Tuškancu kamo ju je poveo otac Jurij Novoselić, nekad saksofonist i klavijaturist novovalnih bendova Film i Haustor, a danas Psihomodo popa, inače strastveni skijaš. Prave skije iskušala je na prvom zimovanju s klubom Medveščak, na koje je tata odveo nju i šest godina starijeg brata Janka, a u tom je klubu s osam godina počela i trenirati. I odonda je zaljubljena u skijanje pa ne samo da joj naporni treninzi i neprestano izbivanje od kuće ne padaju teško nego u tome toliko uživa da je jednom trenera pitala bi li mogli cijelu godinu provesti negdje na snijegu.
Samo da je ona sretna
– Uživati u svemu što radim i raditi sve u čemu uživam, to mi je najveća želja, a skijanje jednostavno obožavam – kaže Sofija koja je 2001. ušla u hrvatsku dječju reprezentaciju, a prošle sezone i u “veliku” alpsku reprezentaciju koja funkcionira zahvaljujući uspjesima obitelji Kostelić i vještom vodstvu direktora Vedrana Pavleka. Sofija sama za sebe kaže da je tvrdoglava i da mnogo priča, ali to se baš nije moglo primijetiti na presicama uoči Snježne kraljice na Sljemenu, kad je na novinarska pitanja uglavnom odgovarala kratkim “da” i “ne”. – Osjećam se nelagodno – objašnjava – kad trebam govoriti pred većom skupinom ljudi, a još veća trema me hvata uoči utrka. Ali, svaki strah prolazi kad dođem u startnu kućicu. Onda je sve super – kaže Sofija koja, osim skijanja, voli i glazbu, ali za razliku od tate i brata, profesionalnih glazbenika, kao slušateljica.
– Svirala sam klavir u Funkcionalnoj muzičkoj školi, dosta bijedno, i moja me dobra profesorica Milvija Filjak trpjela četiri godine, a onda tati ljubazno rekla da bi, možda, bilo vrijeme da me ispiše. Tata se nije ljutio jer je shvaćao da je skijanje moja prava ljubav – priča Sofija. A roditeljima je, kaže, najvažnije da je ona sretna.
– Moji su roditelji liberalni, a jedino što su mi branili su alkohol i cigarete. Odgajali su me da budem slobodna i nesputana – kaže Sofija, inače jedina sportašica u obitelji. Mama Maja je prevoditeljica i novinarka u Jutarnjem listu, teta Ivana Šoljan izvršna je direktorica T-Coma, baka Nada Šoljan prevoditeljica s engleskog, a djed – pisac i prevodilac Antun Šoljan.
– Slabo se sjećam pokojnog dide jer su mi bile samo tri godine kad je 1993. umro. No, često ga spominjemo pa znam mnogo o njemu, a i pročitala sam neke njegove pjesme i roman “Kratki izlet”. Možda sam od njega naslijedila ljubav prema knjigama jer čitam sve što mi dođe pod ruku, posljednje je bio napeti roman Nicola Ammanitija “Ja se ne bojim”, a i iz hrvatskog uvijek imam dobre ocjene – kaže Sofija i dodaje: – Engleski govorim dosta tečno, dok se znanjem njemačkog baš ne mogu pohvaliti, na veliku žalost moje razrednice koja mi predaje njemački.
Zahvaljujući razumijevanju razrednice Mirjane Andrijić i profesora VIII. zagrebačke gimnazije Tituša Brezovačkog, koji joj omogućuju polaganje ispita kad je za njih spremna, Sofija je s vrlo dobrim uspjehom završila drugi i redovito upisala treći razred, unatoč tome što gotovo nikad nije u školi i što za učenje nema vremena dok traje sezona. No, njima su ti problemi već poznati jer je prije Sofije istu gimnaziju pohađao Natko Zrnčić Dim, talentirani mladi skijaš koji je i uspješno upisao pravo. I Sofija bi voljela nakon gimnazije upisati fakultet.
– Najviše me zanima medicina, pa možda postanem liječnica ili fizioterapeutica. Kad razmišljam o budućnosti, vidim se kao uspješnu ženu koja je napravila karijeru, ima muža, djecu… – priča Sofija. No, do ostvarenja tih snova čeka je još dosta medalja, a o tome se brine njezin trener Mirko Kvastek, koji je vodi već dvije godine.
– Ne mogu reći da je strog, ali zna što hoće. Kad je rezultatima, zove me “kokoš”, a ljuti li se na mene, obraća mi se imenom, Sofija. Od kolegica iz reprezentacije, najbliža sams Teom Palić, s kojom se družim na pripremama na Zermattu u Švicarskoj ili na Bjelolasici – govori Sofija, koja je prošli mjesec navršila 17 godina.
– Moj smo rođendan proslavili obiteljski, na svečanoj večeri kod moje tete, a inače se često okupljamo kao obitelj. Kad sam bila mala, uz pjesmu smo znali feštati do jutra, ali sad mi se čini da svi imamo više obveza. Ja sam slavlje nastavila sa svojim najboljim prijateljima, Lujom i Majom, u kafiću Tolkien na Gornjem gradu – priča Sofija, kojoj je najljepši dar za rođendan bilo skidanje aparatića za korekciju zubi koji nosi već dvije godine. Inače je, kao i obično, poželjela nešto s bubamarom.
– Ne šminkam se – kaže – i ne patim na modne marke, no obožavam sve što na sebi ima bubamare. One su moj zaštitni znak, pa ih imam na privjescima, bookmarkerima, gaćicama… To me drži već nekoliko godina, a kažu da bubamare donose sreću.
Sreću Sofiji žele i njezini najveći navijači – njezina krsna kuma, medicinska sestra Iva Bekić, i čak tri generacije žena iz jedne obitelji: anglistica dr. Sonja Antić-Bašić, prva hrvatska skijaška olimpijka, inače krsna kuma Sofijine mame, njezina kći Nina Babić i unuka Nuša, koje priznaju da su, kad je Sofija ušla u drugu vožnju u Areu, zaplakale od sreće.