Hoćemo li se vidjeti u Dubrovniku? – upitala je na hrvatskom s jakim američkim naglaskom Marina Zenovich prije početka intervjua.
Američka redateljica hrvatsko-crnogorskih korijena nije, naime, mogla sakriti veselje što će se njezin film “Polanski: Wanted And Desired” (Polanski: tražen i željen) prikazati u gradu njezine majke na ovogodišnjem Libertas film festivalu, koji počinje 27. lipnja u Dubrovniku. Njezino oduševljenje dijele i organizatori festivala, i to ne samo zato što je uvijek dobro imati stranog redatelja hrvatskih korijena, već i zato što je njezin film jedan od najrazvikanijih svjetskih dokumentaraca.
Tema je stara 30 godina: proces protiv redatelja Romana Polanskog, optuženog zbog silovanja maloljetnice, ali i dalje privlači pažnju medija. Film hvale i kritičari, zbog načina na koji je redateljica prikazala slučaj – bez senzacionalizma i priklanjanja ičijoj strani.
Tada 44-godišnji Polanski bio je 1977. optužen za silovanje 13-godišnje Samanthe Geimer u vili Jacka Nicholsona. On je tvrdio da je djevojka pristala na seks te je prihvatio krivnju za seksualni odnos s maloljetnicom, zbog čega je trebao biti osuđen na uvjetnu kaznu zatvora.
No, zbog nekoliko neispoštovanih nagodbi, posumnjao je da mu sudac Laurence J. Rittenband priprema dugogodišnju kaznu zatvora, pa je 1978., uoči izricanja presude, pobjegao iz SAD-a i u Francuskoj našao azil. Iz straha da će biti uhićen, više se nikada nije vratio. Nije čudno što se “Polanski: Wanted And Desired” najčešće spominjao od svih filmova na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Cannesu.
Što vas je privuklo ovoj priči, o kojoj se toliko pisalo da izgleda kao da svi već znaju sve o njoj? – Kad je 2003. Polanski bio nominiran za Oscara s filmom “Pijanist”, novinari su se ponovno zainteresirali za njegov slučaj. Postavljali su pitanje hoće li doći na dodjelu Oscara ili ne, a Larry King je u svojem talk showu ugostio Samanthu, djevojku zbog koje je Polanski osuđen, i njezinog odvjetnika. Tada je odvjetnik kazao da je dan kad je Polanski pobjegao iz zemlje bio tužan dan za američko pravosuđe. To mi je bilo čudno. Zašto djevojčin odvjetnik brani Polanskog? Zainteresirala sam se za tu priču i pet godina kasnije završila film.
Jeste li tijekom tih pet godina ikada poželjeli odustati od svega? – Pretpostavljam da su to željeli moj suprug i producent. Doista mi je trebalo vremena da dovršim film. No, jednom kad se primim neke teme, ne mogu je pustiti sve dok ne završim. A to nije bilo nimalo lako. Budžet je na kraju dosegao milijun dolara. U tih pet godina uspjela sam i roditi sina, tako da me snimanje iscrpilo i emotivno i financijski, no niti u jednom trenutku nisam htjela odustati.
– Moj otac je bio sudac i znam koliko je to odgovoran posao. Baš zbog toga sam bijesna na suca koji je vodio suđenje Polanskom. No, ne želim izricati presude, jer ja sam ipak samo filmaš.
Josip Jurčić
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 703 ili se pretplatite na PDF izdanje.