Bude li za dvadesetak godina listala svoj spomenar, australska glumica Cate Blanchett (38) sigurno će se zadržati na uspomenama iz 2007.
Ne samo da je ove godine proglašena najboljom glumicom na Filmskom festivalu u Veneciji za ulogu Boba Dylana u nekonvencionalnoj biografiji “I’m Not There”, u kojoj šest glumaca portretira slavnog glazbenika, već se filmom “Zlatne godine kraljice Elizabete” vratila liku britanske vladarice iz 16. stoljeća koju je već glumila 1998. u filmu “Elizabeta” (i osvojila Oscara).
No, to nije sve. Snimila je i dva vjerojatno najiščekivanija filma za 2008.: 150 milijuna dolara vrijednu dramu “The Curious Case Of Benjamin Button” s Bradom Pittom te nimalo jeftiniji “Indiana Jones And The Kingdom Of The Crystal Skull”, novi nastavak u serijalu o profesoru arheologije.
Ta dva filma odlično će joj poslužiti da se u 2008. odmori, jer je prije mjesec dana objavila da je trudna, pa će se sad više posvetiti obitelji. Uostalom, to je jedan od razloga zašto se sa suprugom, redateljem Andrewom Uptonom (41), te sinovima Dashiellom Johnom (6) i Romanom Robertom (3) vratila u rodnu Australiju, gdje je bračni par preuzeo mjesto umjetničkog ravnatelja kazališne skupine Sydney Theatre Company.
Zašto ste čekali devet godina da ponovno glumite kraljicu Elizabetu? – Još dok smo snimali prvi film, često sam razgovarala s redateljem Shekharom Kapurom o tome kako bi bilo uzbudljivo snimiti još jedan film o kraljici Elizabeti. I njemu se sviđala ideja, ali se nismo mogli odlučiti koji bi dio njezinoga, izuzetno uzbudljivog života, obradili. Na kraju smo se odlučili za invaziju španjolske armade na Englesku potkraj 16. stoljeća, no meni je bilo 28 godina, a kad se to dogodilo, Elizabeti je bilo 50. Dakle, trebalo je proći nekoliko godina kako bi došlo pravo vrijeme za snimanje.
Elizabetu su zvali “kraljica djevica” zato što se nikada nije udala. Vjerujete li da je doista bila djevica? – To nitko sa sigurnošću ne može tvrditi, a ta tajnovitost još više povećava njezinu zanimljivost. Teško je zamisliti da se othrvala seksualnim nagonima, ali s druge strane živjela je dugo u odnosu na druge žene svoga doba, što je, možda, povezano sa seksualnom apstinencijom, jer nije mogla dobiti nikakve seksualne bolesti koje su tada često bile smrtonosne.
Mislite li da je mnogo izgubila time što nikada nije postala majka? – Izgubila je mnogo, ako mislimo kako svaka žena ima majčinske instinkte i kako je njezin zadatak da bude majka. No, zamislite sebe u njezinoj situaciji. Da je vaš otac ubio vašu majku, da vam je sestra u zatvoru jer žudi da dođe na vaše mjesto, a još se dobro sjećate trenutaka kad ste morali moliti za život, zar biste doista riskirali i svoju moć udajom predali muškarcu? Ona je odlučila biti majka cijeloga naroda, a to je udajom mogla izgubiti.
Postoji li u suvremenom svijetu žena moćna poput kraljice Elizabete? – Ne znam je li toliko moćna, ali njemačka kancelarka Angela Merkel izuzetna je političarka. Njezini potezi su hrabri i pametni, a što je još važnije, tako se ponaša već dulje vrijeme. Posebno mi se sviđa njezina politika zaštite okoliša. Nadam se da će njezinim putem krenuti i drugi svjetski političari.
Josip Jurčić
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite saznati više, pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 675 ili se pretplatite na PDF izdanje.