Kad je Antena Zagreb počinjala s radom, bio je to potpuno nov koncept na našem radijskom tržištu i jako je puno vremena i truda utrošeno da bi zvučala barem približno onako kako treba i kako bismo mi to željeli. Svi segmenti programa doživjeli su potpuni preustroj u odnosu na radio kakav smo prije poznavali, a jutarnji dio imao je zadatak biti perjanica i ogledni primjer. A domaćin je trebao biti muškarac, kao i na većini svjetskih radijskih postaja, tako da je jasno da nisam bila prvi izbor za tu ulogu. Međutim, kako i inače često ispadnem najveći frajer u društvu, tako se i ovdje poklopilo da sam ja nosila hlače u showu.
Svog kolegu suvoditelja, ili kako to vani zovu “sidekicka” (dežurno podbadalo), Ivana Vukušića, upoznala sam tek kad smo krenuli s pripremama i do danas sam, a prošlo je pet godina, oduševljena kako smo se nas dvoje super složili. Ivan je deset godina mlađi od mene, bio je potpuni radijski početnik, ali to nam ni u jednom trenutku nije bila prepreka. Dapače, ponekad smo morali izmišljati različite stavove kako ne bismo u eteru “puhali u isti rog”. Bilo mi je silno zabavno raditi s njim i ostatkom ekipe. Iako nikad prije nisam u kontinuitetu ustajala tako rano, nikad nisam ni bila manje zlovoljna. Doista smo svaki dan našli razlog za smijeh od ranog jutra. Pa čak i ako je netko od ekipe ustao na lijevu nogu, najkasnije za pola sata to bi prošlo. A znali smo biti i umorni i šmrkavi i promukli i kojekakvi. Još ne znam je li istina da tko rano rani dvije sreće grabi, ali mene je Jutarnji show činio sretnom.
Barbara Kolar
Pročitali ste skraćenu verziju teksta u kojem Barbara Kolar opisuje zgode i nezgode u petogodišnjoj karijeri na Anteni Zagreb, prisjeća se najzanimljivijih trenutaka i govori kako se slaže s kolegama. Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju časopisa Gloria (br. 944) ili se pretplatite na PDF.