Beogradski glazbenik rođen prije 49 godina u Bjelovaru, koji koncertom u dvorani Dražena Petrovića u Zagrebu – gradu u kojem je prvi put nastupio s grupom Bajaga i instruktori – obilježava četvrt stoljeća karijere, živi nimalo rokerski – u sretnom braku s Emilijom, svojom gimnazijskom ljubavi, s kojom ima sina Marka i kćer Anđelu.
Koliko je gitara u vašoj kolekciji i koju ste odabrali za zagrebački koncert? – Imam pet gitara, a u posljednje vrijeme uvijek sviram na crvenom telecasteru. Kad ste posljednji put posjetili rodni grad? – Lani. Zastao sam u Bjelovaru na proputovanju iz Grubišnog Polja.
Koja vam je od vaših pjesma najdraža? – Ne mogu se odlučiti, to je isto kao kad pitate roditelja koje dijete najviše voli.
Kako ste se osjećali kad je vaša kolegica Marina Perazić u srpskom reality showu izjavila da ste njoj posvetili pjesmu “Kad hodaš”? – Nikako, jer to nije istina. Koja biste tri albuma ponijeli na pusti otok? – “Transformer” Loua Reeda, “5” JJ Calea i dvostruki album Franka Zappe “Sheik Yerbouti”. Je li istina da ste na audiciji za Riblju čorbu prošli zahvaljujući izgledu, a ne sviračkom umijeću? – To mi nikad nisu rekli, no uvjeren sam da je presudio moj izgled i duga kosa do polovice leđa. Tada sam bio basist, ali sam se javio na audiciju za gitarista. Svidjelo im se i što sam mogao otpjevati terce. No, kasnije sam se dokazao i sviranjem. U kakvim ste danas odnosima s bivšim šefom Borom Đorđevićem? – Korektnim.
Pjevate li pod tušem? – Ponekad. Što vam je životni moto? – Čini dobro drugima, pa će i tebi biti dobro. Planirate li veliku feštu u povodu 50. rođendana iduće godine? – U našim godinama, kao što je rekao jedan moj dobar prijatelj, više se nema što slaviti. No, sigurno ću napraviti feštu za intimniji krug. Ako tog dana budem nastupao, što bi mi bilo najdraže, na pozornici ćemo otvoriti šampanjac. U čemu je tajna vašeg uspjeha? – Imao sam mnogo ljubavi, malo talenta i sreće.
A uspješnog braka? – Tajna je u razumijevanju i toleranciji. Jeste li suprugu Emiliju zaveli svirajući? – Vjerojatno. Što ste joj svirali? – Sve što je poželjela čuti.
Šalju li vam obožavateljice još uvijek pisma i darove? – Da. Ali mnogo manje nego prije četvrt stoljeća.
Kakav ste otac? – Dosta popustljiv.
Jeste li posesivni prema kćeri Anđeli? – Još je mala, tek joj je jedanaest godina. Vidjet ćemo kako ću reagirati kad kući dovede prvog momka.
Bojite li se starosti i fizičke nemoći? – Ne razmišljam o tome. Po prirodi sam optimist. Kako reagirate kad se razljutite? – Miran sam tip i kad se razljutim, reagiram jako burno. No, već nakon dvije minute mi je žao zbog toga.
Vode li vas u životu više osjećaji ili razum? – Pola-pola. Kad ste posljednji put zaplakali? – Ne stidim se suza: kad je situacija za plakanje – plačem. Kad ste posljednji put skuhali ručak i nakon toga oprali suđe? – Nikad, jer ne kuham. A suđe se pere u stroju. Inače, ne bježim od kućanskih poslova. Koje ljudske osobine najteže podnosite? – Loš kućni odgoj.
Na što biste potrošili posljednji novac? – Na piće, klopu, muziku i zezanje.
Što vam je najveći gušt? – Družiti se s dragim ljudima u prirodi, svejedno da li na moru ili planini, uz delicije i dobro vino.
Možete li se zamisliti u mirovini, ne radeći ništa? – Mogu, ali u mom poslu nema mirovine. Imate li neostvarenih želja? – Profesionalno ne. Privatno, da mi daleki rođak iz Amerike, za kojeg nikad nisam čuo, ostavi svoje bogatstvo.
Kako bi izgledao vaš dan iz snova? – Probudio bih se, pogledao kroz prozor, pojeo i popio nešto, te svratio do toaleta na povratku u krevet. I tako nekoliko puta.
Ines Stipetić