Brončani kip mladog atlete – Apoksiomen strpljivo je čekao na izgradnju doma. Iako je u međuvremenu proputovao pola svijeta, trajno se smjestio prije nešto manje od mjesec dana u svom vlastitom Muzeju koji se nalazi u palači Kvarner na rivi u Malom Lošinju. Muzej Apoksiomena u prva tri tjedna od otvorenja posjetilo je više od 2700 ljudi što je fantastična brojka za projekt. Inovativan i zanimljiv koncept muzeja ono su što će vas privući da ga svakako posjetite jer vjerujte nam – ovo je nešto drugačije!
Skulptura Apoksiomena pronađena je 1996. godine u podmorju u blizini Malog Lošinja, pored otočića Vele Orjule. Radi se o grčkom djelu iznimne očuvanostii, ljepote izvedbe i umjetničke vrijednosti, za koji se pretpostavlja da datira iz 2. ili 1. st. pr. Krista. Kip Apoksiomena izvađen je iz mora 27. travnja 1999. godine, a restauriran je gotovo 6 godina. Od prve izložbe do danas kip Apoksiomena predstavljen je javnosti na izložbama u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zadru te Gradskom muzeju u Ljubljani, Palazzo Medici Riccardi u Firenzi, muzeju Louvre u Parizu, British Museumu u Londonu te J. Paul Getty muzeju u Los Angelesu.
Muzej je izveden prema pobjedničkom natječajnom projektu riječkih arhitekata Idisa Turata i Saše Randića, koncepciju stalnog postava Muzeja Apoksiomena osmislila je Iskra Karniš Vidovič iz Hrvatskog restauratorkog zavoda, a dizajn interijera radio je Idis Turato te je u taj proces uključio brojne dizajnere, arhitekate, vizualne umjetnike, inžinjere i brojne ostale stručnjake u kontekstu arhitekture, restauracije, izložbenog postava i izvedbe.
Svojim konceptom Muzej daje odgovor na pitanje kako prezentirati jednu savršenu skulpturu, koja se nalazi izvan svakog vremenskog i fizičkog konteksta kojem je bila namijenjena te također kako izvesti uzbudljiv i razumljiv muzejski postav unutar kojeg bi se skulptura i njezina priča pokazali najširoj javnosti.
Muzej i izložba Apoksiomena predstavljaju prostornu materijalizaciju scenarija i ceremonije prolaska kroz razne sobe i hodnike na ‘putu’ do same skulpture. Arhitektonski definirano tijelo novog Muzeja umetnuto je u prostor definiran vanjskim zidovima i krovom postojeće palače Kvarner. Arhitektonski konstrukt u koji je uklopljen izložbeni postav ovješen je na postojećim kamenim zidovima te čeličnim rešetkama-nosačima i horizontalnim pločama, definirajući konstruktivno-funkcionalnu cjelinu koja se spušta do prizemlja postojeće građevine.
Taj čelični “kavez” obložen je s vanjske strane bijelom glatkom limenom oblogom s nepreglednim brojem varova koje su izveli varioci iz lošinjskog brodogradilišta, prefarban poput oplate broda. U interijeru Muzeja se izložbene prostorije oblažu različitim materijalima i taktilno raznolikim oblogama, što izaziva drugačije prostorne i tjelesne doživljaje samog Muzeja na putu od ulaska u Muzej do susreta sa skulpturom. Izložbeni postav definira scenarij prolaska kroz Muzej koji se sastoji od 9 vremenski i prostorno oblikovanih scena i zona prolaženja, koje prati pripadajuća audio podloga.
Prvi je multifunkcionalni atrij prizemlja Muzeja, “Plava soba” kojom dominira upečatljiva yves-klein modra boja u kojoj je izveden završni sloj unutarnjih zidova Palače Kvarner. Zatim slijedi “Eskalator” – pokretne stepenice koje poput tube obložene varovima lima uvlače posjetitelja i vode ga do prvog kata i početka izložbenog postava. Potom je na redu takozvana “Crna soba” u kojoj je postavljena prateća izložba koja pojašnjava sve teme vezane za samu skulpturu, njezin pronalazak, restauratorsko-konzervatorske radove, važnost, povijesni kontekst i dataciju.
Nakon ove sobe slijedi “Šarena soba”, mala amfiteatarska dvorana za projekcije, u potpunosti obložena tepihom, u kojoj se prikazuje dokumentarni film o Apoksiomenu.
Do tada proživljeno posjetitelj dalje intenzivira ulaskom u uski i koloristički intenzivni “Crveni prolaz” koji vodi do “Žute sobe”, prostorije u kojoj se u nepreglednom i neselektiranom slijedu redaju hrpe informacija, članaka i novinskih te internetskih natpisa koji se tiču Apoksiomena i njegovog “kopnenog života”, slave i putovanja. Sljedeća zona kojom posjetitelj hoda jest “Prolaz masline”, vijugavo stepenište obloženo u mirišljavo drvo masline, unutar kojeg posjetitelj u malim osvijetljenim nišama mogu vidjeti raznovrsnu botaniku pronađenu unutar skulpture, važnu za dataciju kipa te animirani film o mišu koji je navodno živio u skulpturi.
Prolaskom, doživljavanjem i sadržajnim upoznavanjem svih navedenih, raznolikih, bojama dinaničnih i upečatljivih prostorija posjetitelj se priprema za finalnu scenu; ulazak u “Bijelu sobu”, u potpunosti bijelu prostoriju u kojoj vlada tišina, čiji su zidovi “izgubljeni” u platnu, u kojoj se nalazi samo Apoksiomen. Posljednju emociju izložbenog postava Muzeja, nakon kulminacije i susreta sa skulpturom, posjetitelj doživljava u “Kaleidoskop sobi”, vidikovcu na vrhu Muzeja, prostoriji koja kroz stropna ogledala reflektira različite sekvence iz lošinjske luke.
“Bijelu sobu” u kojoj se nalazi Apoksiomen potpisuje Vanja Ilić. Prostor sobe, koji je izvorno poligonalne forme, oblikovan je u opnu od translucentog elastičnog tekstila, potpuno mekih i tečnih, apstraktno skluplturanlih formi, a cijeli je postupak izveden kao primjena arhitektonskog rješenja i krojačke konstrukcije na izložbeni prostor. Sami proces izvedbe uključivao je brojna istraživanja postupka izrade s obzirom na rasvjetu, vizualne prodore iz drugih prostorija i tehničku infrastrukturu potrebnu za funkcioniranje prostora. U konačnici je postignuta potpuna dematerijalizacija prostora koja zajedno sa svijetlećim podom čini optimalno osvjetljenje, tako da čitavim prostorom dominira statua, dok okolni prostor gotovo da nestaje u apstraktnom oblaku te posjetelju ostaje samo vizualna komunikacija sa skulpturom.
Autori projekta Muzeja: Idis Turato i Saša Randić
Dizajn interijera i projektantski nadzor: Idis Turato
Suradnici: Iskra Karniš Vidovič (koncepcija stalnog postava Muzeja), Ana Kučić (voditelj projekta), Miljenko Domijan (glavni koordinator), Janko Jelić, Hrvoje Sedlić, Andrija Čuljak, Damir Šiljeg (suradnici na natječajnom projektu), Ana Staničić i Josip Mičetić (suradnici na izvedbenom arhitektonskom projektu), Boris Kirinčić i Ivan Arbanas (projektanti konstrukcije), Nicholas Riis (art konzultant), Luka Predragović (grafički dizajn i vizualni identitet), Vanja Ilić (autorica koncepcije Bijele sobe), Nora Turato i David Kulen (autori koncepcije Šarene sobe), Maja Bosnić, Ivan Dorotić, Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić (autori koncepcije Žute sobe), Nikolina Jelavić Mitrović (dizajn izložbenih panoa i vitrina s botanikom), Svjetlana Despot (dizajn mobilijara), Nora Turato (audio instalacije), Nicholas Riis (art konzultant).