Među 23 manekenke koje su na njujorškom Tjednu mode u Lincoln Centru poput živih skulptura stajale u kreacijama dizajnerice Yoane Baraschi, glavna zvijezda nije bila žena, nego visok, plav i anđeoski lijep muškarac u ženskim haljama i štiklama. Pravi spol Andreja Pejića (19), manekena rođenog u Tuzli, mogao se nazrijeti jedino u njegovim muški oblikovanim rukama i velikim stopalima. Poput svojih kolegica, i on je strpljivo u visokim potpeticama stajao više od sat vremena i ljubazno se smješkao okupljenim fotografima i novinarima.
Andrej Pejić, koji je manekensku karijeru počeo prije dvije godine u Melbourneu, nova je senzacija u svijetu mode i sve traženiji model. U manje od godinu dana postao je zaštitno lice kampanja Marca Jacobsa i Jeana Paula Gaultiera , a njegovo lice zanimljivo je i slavnim fotografima: za francuski Vogue snimali su ga Mert Alas i Marcus Piggott, a čuveni Steven Meisel fotografirao ga je za talijanski Vogue. Sve je više poznatih kreatora koji Andreja Pejića angažiraju da na modnim pistama nosi njihove ženske kolekcije, pa je tako na pariškom Tjednu mode u vjenčanici zatvorio reviju Jeana Paula Gaultiera.
Je li vam kao muškarcu teško nositi žensku odjeću? – Ne smeta mi nimalo. Nije mi i nikakav problem nositi žensku odjeću.
A hodati na štiklama? – Ni to mi ne smeta. Prvi put sam ih obuo lani, na reviji Jeana Paula Gaultiera, i nije mi bilo svejedno. Imao sam tremu, jer je pista bila prekrivena vodom i neke su cure na probama pale i polomile se. No, dobro je sve ispalo, odhodao sam bez pogreške.
Jeste li ikad osjetili zavist ženskih modela? – Nisam. Sve cure su vrlo ljubazne. Uostalom, ženski su modeli bolje plaćeni od muških.
Kakvu odjeću volite nositi? – Interesantne stvari i neobičnu modu. Volim ono što dizajniraju Gareth Pugh, Jean Paul Gaultier te modne kuće Balenciaga i Chanel.
Tko vam je najsimpatičniji među modnim kreatorima koje ste upoznali? – Nisam imao prilike mnogo njih upoznati, ali Jean Paul Gaultier je vrlo fin, pristojan i duhovit.
Što kaže obitelj na vaš uspjeh? – Svi su vrlo ponosni. Mama, baka i brat velika su mi podrška.
Gdje oni žive? – U Melbourneu, onamo sam se doselio kad mi je bilo osam godina. Rodio sam se u Tuzli, a dva mjeseca prije nego što je počeo rat, preselili smo se u Jagodinu, malo mjesto pokraj Beograda. Kad sam kao dječak došao u Australiju, u početku mi je bilo teško, nisam znao jezik, ali sam se brzo uklopio.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju intervju. Cijeli intervju s Andrejom Pejićem pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 841) ili se pretplatite na PDF izdanje