Krenemo li zbrajati svo vrijeme provedeno u virtualnim akcijama, znamo što bi nam rekli naši dragi roditelji (da samo znaju): “Uludo potrošeno vrijeme, drago dijete, umjesto da učiš / treniraš / čitaš… Mogao si biti doktor / inženjer, a ti si gubio vrijeme”. Kao da su knjige sve, dragi tata. Sjetimo li se Horatia i Jet Set Willyja koji su nas inspirirali da umjesto graničara ostanemo u inače neomiljenoj kući, i dana kad smo se jedva mogli otrgnuti od ekrana dok bi mama bijesno po peti put zvala na ručak, znamo da se to činilo kao početak jednog divnog prijateljstva, a prerastalo je u ovisnost. Iskusni, odrasli, ozbiljni bi nam rekli: “Znali smo! To nije dobro!”. Ali tko još sluša starije?
Izgubivši mnoge tjedne i mjesece u neprekidnom ratovanju Oraka i ljudi, Warcraft II je mnogo godina kasnije upozorio da je možda ipak prioritet završiti fakultet. No, taman kad su sve bitke bile odigrane i poznate, Baldur’s Gate je otvorio vrata novoj ovisnosti, još intenzivnijoj, onoj koja mutan pogled u monitor zadržava do ranog jutra, i onda ponovno traži svoj danak uz jutarnju kavu, uzrokujući debele mračne podočnjake i nepripadnost ovom svijetu. Tada se (nakon obavljene misije, naravno) autorica ovih redaka zaklela sama sebi da nikada više neće pasti na šarm neke igre tako jako da ne jede, ne spava i ne miče se iz kuće zbog virtualnih avantura… Tako se uspjela oduprti Warcrafrtu III bez riječi, smatrajući ga opuštanjem za lijene nedjelje. I činilo se kako se ne može dogoditi da se pojavi tračak ovisnosti, pa se naivno prijavila kao objektivni promatrač novih igara, prihvativši sa zadovoljstvom recenziranje potpuno neopasnih izmišljenih svjetova.
Tropski raj za potpunu ovisnost
Sve je bilo u potpunom redu dok se nije pojavio Far Cry, na prvi pogled nevina pucačina, taktički FPS bez opterećenja. Naivno krećem u avanturu, nespremna na tropske otoke, vani zima, u krvi adrenalin, u ruci pištolj… Što se događa?! Bijesno se okrećem oko sebe, shvaćam da su me ostavili da umrem u smrdljivom podzemlju, nakon što sam ostavio prošlost iza sebe i s prelijepom novinarkom krenuo u bezopasnu avanturicu. Ne, borit ću se! Ovo nije moja sudbina! Ja sam junak, svijet mi je pod nogama, htio on to ili ne. Izvlačim se iz podzemlja, moje je ime Carver, Jack Carver! Nalazim putem oružje i tražim svoju družicu, napadaju me vojnici sa svih strana, a ja se borim za svaki milimetar tla i opstajem, ostajem živ unatoč svemu, trčim, skačem, ronim i bez imalo straha ubijam udružene i jake snage zla, ponekad i sam poginem, ali… Vrijedilo je! Svakog puta, dižem se jači i ustrajniji u svojoj namjeri – pobijediti ih sve i stići do kraja. O kraju ne razmišljam, želim preživjeti i pobjeći iz ovog tropskog raja prekrasnih boja – jer on meni znači smrt. Ja sam Jack, moje je oružje sve što dohvatim, moji neprijatelji kao da izlaze iz ofucanih filmova B produkcije, obučeni da ubiju, ali ja sam jači. Nepobjediv, ovisan o adrenalinu, obaram helikoptere i napredujem, samouvjeren i snažan.
Na tren se odvajam od monitora i kuham kavu, vraćam se do svojeg stola, oko njega moji kolege, jedan je postao Jack, a ostali navijaju. Pridružujem im se i shvaćam da smo svi u tropima i borimo se zajedno, ujedinjeni u jednom liku. Lijevo! Pazi, pucaju s broda! Okreni se, poginut ćeš! Gdje je Valerie? Drže je zatočenu u nekoj od baza, moramo je pronaći hitno. Tko nam je glavni negativac uopće? Neki sijedi lik je izumio serum za pojačavanje svih organa i mišića, vidiš ova čudovišta…
Je li čar ove igre u izvanrednoj grafici, fino raspoređenim misijama, tropskom raju u kojem se događa radnja i u kojem junak ima potpunu slobodu kretanja, ili u činjenici da igrač sam protiv svih treba razbiti zagonetku, probiti svoj put i ostaviti iza sebe mrtva tijela snažnih i treniranih neprijatelja? I spasiti prelijepu novinarku, naravno, što nas vraća u svima drag kliše spašavanja princeze. Sa samo jednim čovjekom na svojoj strani, koji mu i ne može previše pomoći i praktički je samo vodič kroz prašumu (vrijedan jer daje savjete kad treba, ali nije tu kad je frka), igrač će se naći u situacijama kad se čini kako nema pomoći i nema šanse da prođe taj prokleti nivo! No, kako je ovisnost svakim danom sve jača, upornost ovisnika ne daje šansu odustajanju. I tako prolazimo sve teže i kompliciranije misije, usput kradući oružje i prijevozna sredstva, i sva je sreća što igra nije predugačka i nema previše nivoa (možete je završiti u tjedan dana upornog igranja), jer u tom slučaju ne biste čitali ovaj tekst.
Igra ima “multiplayer” opciju u koju se nismo još usudili upustiti jer bi to vjerojatno značilo smrt od gladi u kratkom roku, a ipak smo mi zaposleni ljudi s obavezama. Zaključili smo i da, budući da igrač ima na raspolaganju čak pet ponuđenih težina campaign avanture, bi bilo pametno proći onu najtežu i tek se tada uključiti u bitku preko mreže ili preko Interneta. Jer ako je nas igra ovako obuzela, sigurni smo da, kako na svijetu postoje i veći luđaci od nas – barem po pitanju igara, ima gamera protiv kojih se ne mnogi ne bi mogli nositi. U čemu ima čari, nedvojbeno.
Puzanje je gayish
Što se same tehnike igre tiče, nekoliko savjeta neće biti naodmet: dalekozor kojeg ćete pronaći odmah na početku igre najzanimljiviji je gadget i pomoćno sredstvo za više stvari, jer osim što ćete pomoću njega pretraživati teren i pronalaziti neprijatelje, pomoću njega ćete i obilježiti mete i tako ih stalno imati na radaru, odnosno znati gdje vam se nalaze neprijatelji. Stoga držite tipku za njegovo korištenje na nekom bliskom i logičnom mjestu. U drugoj polovici igre dobit ćete i CryVision, termalno sredstvo za nadgledanje situacije koji će vam pogotovo mnogo značiti na težim razinama igre. Kako je spremanje pozicija automatsko, ponekad je zaista teško preživjeti do sljedećeg checkpointa, pa vam savjetujemo što tiši pristup: iako je puzanje i skrivanje pomalo gayish, ne dajte da vam se to obije o glavu. Naime, neprijatelji su agresivni i naoružani, njima upravlja napredna AI (rijetko se kad dogodi da vas neprijateljski vojnici ignoriraju, pogotovo na višim razinama) i ako vas jedan čuje, ostali dolaze uz krikove i uzbune! Na raspolaganju zato imate mačetu kojom tiho masakrirate neprijatelje, a kad vam se krenu približavati horde i kad ubijate iz daljine, sjetite se da imate i pomoćni nišan koji približava metu (iako u brzim akcijama nije previše praktičan, ako se zgodno sakrijete iza nekog stabla možete ih mirno posmicati jednog po jednog). Prilikom gađanja treba biti precizan: neprijatelji nose pancirke i zato im treba ciljati u glavu, što se ponekad čini kao nemoguća misija, pogotovo kad su daleko ili se nalaze u helikopteru. No, nakon vrlo kratkog vremena uđe vam u krv i pogađate bez greške… Inače, na raspolaganju imate mnoga oružja, od običnog pištolja do automatske puške s dva moda pucanja, jurišne puške s noćnim nišanom, snajpera i sličnih finih gadgeta kakve bi poželio svaki wannabe heroj. Opasnost prijeti kad vam ponestane municije za određeno oružje, pa prije svake akcije napunite oružje, a tipku za mijenjanje oružja držite blizu i pazite na količinu metaka koja vam je preostala. Pametnije je promijeniti oružje nego čekati da se puška ponovno napuni, jer u tom kratkom vremenu možete ostati bez glave. Također, treba biti oprezan s bombama, jer one djeluju i na Jacka, pa pazite kako razvaljujete veće grupe neprijatelja i je li u blizini možda štogod eksplozivno. Zgodno je i od neprijatelja preuzeti topove, nakon što onoga koji puca zbrišete s lica zemlje, jer se oni nalaze na mjestima s kojih se obično ima dobar pregled nad situacijom.
Kako se sami snalazite tijekom svoje avanture, tako ćete morati od neprijatelja krasti vozila i oružje. Svako je vozilo opremljeno vlastitim moćnim topovima, pa je jurnjava kroz trope u džipovima i barkama poseban užitak (pogotovo ako imate dobar osjećaj za orijentaciju, jer se nama znalo dogoditi da se nađemo na potpuno nepoznatom mjestu, na tren bez ikakve ideje gdje smo i zašto smo tu – ali srećom, imamo radar koji upućuje kamo trebamo ići). Zvuk je odličan, pogotovo prilikom opakih pucačina, kad strojnica odjekuje oceanom i smrt prijeti uz ritmični tribal, dok u pozadini šumi more. Grafiku smo već opjevali, sve smo “tehnikalije” odradili, jasno vam je i da morate imati poprilično žestok stroj da biste se mogli na miru igrati, pa jedino što još možete saznati od nas je – kako ova avantura završava! Naravno da vam to nećemo reći, budite i vi malo Jack i jurišajte tropima, tresite se od straha i čučite ispred moćnih neprijatelja, pa ne očekujete valjda da ćemo to mi raditi umjesto vas!
Dižem pogled s monitora, ovaj je tekst završen. Oko mene tropske plaže, u daljini vojna baza, u ruci strojnica…
Kako varati (cheats)
Mnogi su od nas protiv varanja tijekom igranja videoigara. Priznajemo da su nam u nekim zaista teškim prilikama razni trikovi pomogli da pređemo neku nepremostivu zapreku, ali kod Dalekog Plača to zaista nije potrebno. No, ako baš imate jaku želju isprobati kako je to biti potpuno nadmoćan i svoje neprijatelje rokati svime i svačime u svim trenucima, bez straha, imate i tu mogućnost, naravno. Svjesni ste da adrenalin nije niti blizu onoj točki kad ste svjesni da vam je oklop na minimumu i imate manjak municije za svoje najmilije oružje, zar ne?
Cheatovi za Far Cry nalaze se na web adresi www.ggmania.com/cheat.php3?cheat=9083, a omogućuju čuvanje trenutne pozicije (F9), pomicanje na sljedeći checkpoint (F2), 999 metaka u oružju (o), posjedovanje svih oružja (p)… Kako se nama najkorisnijom varkom čini ona za čuvanje checkpointa, ako je i vama to palo na pamet, moramo napomenuti da se šuška o zakrpi koja će rješiti taj problem. Pa se nećete morati koristiti podlim varkama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....