‘‘Zašto? Što bi bilo da me otac nije doveo u Veliku Britaniju? Što da se moja dvorana nikad nije otvorila u Birminghamu?‘‘, pitanja su na koja se Leon Edwards pita svaki dan, a to je otkrio još prije tri godine u razgovoru za ESPN.
Zašto se Edwards pita takva pitanja? Zato što je njegov život mogao izgledati bitno drukčije da se neke od tih stvari nisu dogodile. 25. kolovoza (osmi mjesec) 1991. godine, Leon se rodio u Kingstonu, glavnom gradu Jamajke. On, njegov brat koji je također MMA borac (Fabian Edwards) i njihovi roditelji živjeli su u maloj jednosobnoj kući, a Leon i Fabian odrastali su okruženi kriminalom. Spomenuta jednosobna kuća bila je građevina koja je doslovno imala jednu sobu, točnije jednu prostoriju. Unutar te prostorije nalazila se kuhinja, dnevni boravak i jedan krevet na kojemu su svi zajedno spavali.
‘‘Bilo je teško, ali činilo se normalnim jer svi oko nas su živjeli na jednak način. Ja sam svejedno bio sretan kao dijete. Otac i majka omogućili su mi sve najbitnije što sam trebao u životu. Nije to bila tužna priča.‘‘, dodao je Edwards.
Leonu dakle nije ništa nedostajalo, ali odrastajući je počeo shvaćati.
‘‘Shvatio sam zašto sam bio prvo dijete koje je imalo autić na daljinski upravljač i bicikl. Moj otac bio je upleten u recimo to tako, mutne radnje. Svi su imali strahopoštovanje prema njemu, a ja sam znao koliko je bitan u zajednici. Znao sam čime se bavi, a znali su i svi ostali. Zbog svog oca bio sam donekle zaštićen, ali Kingston je prepun kriminala i bandi. Cesta/ulica gdje živite vaše je stanište. Ne smijete ići nigdje drugdje. Konstantno ste u svađi s ljudima koji žive u susjednim ulicama. Iako su svi siromašni, jako su zaštitnički nastrojeni prema teritoriju. Siromaštvo i glad vjerojatno su razlog takvog ponašanja. To je ludnica.‘‘, pričao je Edwards u sjajnom intervjuu za ESPN koji u potpunosti možete pročitati OVDJE.
Kao 9-godišnje dijete, Leon se preselio u Englesku. Njegov otac nešto je ranije preselio u London, a par godina kasnije uspio je preseliti i cjelokupnu obitelj. Iz Kingstona u kojem je odrastao okružen kriminalom, Edwards je preselio u Aston, četvrt u Birminghamu. Birmingham je po mnogim relevantnim podacima i statistikama među tri najopasnija grada u Engleskoj i stopa kriminala vrlo je visoka i dan-danas.
‘‘Aston je konstantno bio u ratu bandi. Johnson Crew i Burger Bar Boysi su ratovali. Nasilja je bilo svakodnevno, a ja sam se sprijateljio s mlađim dečkima. Nisam planirao upasti u bandu, ali to se jednostavno dogodilo. Ljudi ne razumiju da su vaše opcije limitirane i da ne znamo za bolje.‘‘, objasnio je Leon.
Leon je nekoliko godina kasnije, kao 14-godišnjak, ostao bez oca. Njegov otac ubijen je u noćnom klubu u Londonu, a radilo se o nekakvom sukobu zbog novca. Edwards je naveo kako ga je to samo dodatno gurnulo u život na ulici, u život prožet kriminalom.
‘‘Moje tinejdžerske godine bile su moje najmračnije godine. Moja ekipa je bila uključena u tučnjave, pljačke itd. Prodavali smo drogu, pušili travu i pili alkohol. Nekoliko puta sam uhićen zbog tučnjava i jer sam nosio nož sa sobom. Uglavnom se radilo o tučnjavama. Stalno sam se tukao. Zato je moj nadimak ‘Rocky‘. Dobio sam ga još u školi, prije nego sam započeo s MMA-om. Nekoliko je stvari koje sam tada učinio i zbilja žalim zbog njih. Teško je vjerovati da sam ja činio takve stvari. Kao da se radilo o drugom životu. Ne volim previše pričati o tome i svakog dana se pokušavam iskupiti za to.‘‘, potresna je priča ovog sada sjajnog borca.
A kako je započela njegova MMA priča?
‘‘Kad sam imao 17 godina, moja majka i ja hodali smo Erdingtonom, dijelom Birminghama gdje smo se preselili nakon Astona. Tamo se gradila dvorana ‘Ultimate Training Center‘. Planirali su trenirati MMA borce. Moja majka htjela me maknuti s ulica i nadala se da ću početi trenirati tamo. Jako teško joj je bilo izdvojiti novac za članarinu, ali nekako je uspijevala. Uistinu sam zahvalan zbog svega što je učinila za mene. Nisam to uviđao kao dijete, ali sada i ja imam dijete. Sada sam svjestan što je učinila da preživim. Nikada mi ništa nije nedostajalo.‘‘, započeo je Leon s prepričavanjem svojih sportskih početaka.
‘‘Trenirao sam dva do tri puta dnevno. Prvi amaterski meč odradio sam nakon osam mjeseci treninga. Pobijedio sam u četiri meča u jednom danu i osvojio sam turnir. Tada sam se zakačio za MMA. Znao sam da je to ono što želim raditi. Prirodno mi je išlo. Vjerujem da me Bog zato stvorio, da se bavim time.‘‘, rekao je Leon.
Božji plan teško je osporiti nakon onog što je Leon ostvario u noći sa subote na nedjelju. Veliki autsajder bio je Leon Edwards u meču protiv tadašnjeg prvaka Kamarua Usmana. Nigerijac je već nekoliko godina na glasu kao najbolji MMA borac svijeta i Edwardsu se nisu pridavale velike šanse. Nakon pune četiri runde, Edwards je gubio 39-37 na sve tri sudačke kartice i trebala mu je pobjeda prekidom. Minuta je preostala do kraja borbe i činilo se da Usman rutinski privodi meč kraju.
‘‘High kick!‘‘, začulo se iz Edwardsovog kuta u jednom trenutku, a samo trenutak kasnije Kamaru Usman završio je nokautiran nakon perfektno pogođenog lijevog ‘‘high kicka‘‘. Leon Edwards nije morao niti zadati dodatni udarac, sve je bilo gotovo 56 sekundi prije kraja borbe. Ako se poslužimo riječima Charlesa Oliveire, prvak UFC-ove velter kategorije ima ime, a to je sada Leon Edwards.
‘‘Ne mogu riječima iskazati (što mi ovo znači). Svi ste sumnjali u mene i mislili ste da ne mogu ovo ostvariti. POGLEDAJTE ME SADA! POGLEDAJTE ME SADA!‘‘, zaorilo je Vivint Arenom u Salt Lake Cityju.
Leon Edwards ostvario je svoj san, a Engleska je dobila svog drugog UFC prvaka nakon Michaela Bispinga, još jednog borca sa sjajnom motivacijskom pričom.
Edwards je kasnije izjavio kako je prošao najteži put do UFC-ove titule i tu se također teško ne složiti s njime. Krajem 2015. godine izgubio je od upravo od Kamarua Usmana, a devet uzastopnih pobjeda trebalo mu je da zasluži ‘‘title shot‘‘. Dok neki borci preskaču red i dobivaju ‘‘title shot‘‘ nakon dvije ili tri pobjede jer ih UFC vidi marketinški isplativima, ovaj ratnik nadimka ‘‘Rocky‘‘ strpljivo je gradio svoj put, pobijedio je koga god su stavili pred njega, a njegov put do naslova i način na koji je došao do titule, savršeno ocrtavaju cijeli njegov dosadašnji život.
Ovaj sjajni borac pokušava ostaviti trag i izvan kaveza. Nakon svega što je prošao u djetinjstvu, Edwards osjeća potrebu svjedočiti mladima i nadahnjivati ih riječima da je sve moguće.
‘‘Sve radim za svoju obitelj i ostale, jer znam kako sam ja mogao završiti. Neki ljudi koje poznajem i dalje su zapeli u takvim situacijama u kakvima sam ja bio, a mnogi su mrtvi, u zatvoru ili totalno švorc. To se moglo dogoditi i meni, a ja bih vjerojatno bio u takvoj poziciji da se stvari nisu ovako posložile. Niti dalje ne znam zašto je tako. Zato se vraćam u svoju srednju školu, Aston Manor Academy i pričam s djecom. Govorim im odakle sam ja započeo i kako nije bitno odakle počinjete. Bitno je gdje ćete završiti. Ne morate biti ono što svi žele da budete. Preuzmite kontrolu i možete biti bilo što.‘‘, Edwardsova je motivacijska poruka.
Njegove motivacijske poruke ne dolaze samo kroz riječi, nego i kroz djela. Riječi bez djela bile bi isprazne, ali maleni dječak koji je odrastao na Jamajci, okružen kriminalom, sada je najbolji MMA velteraš na svijetu.
‘‘Nikada nisam sanjao da ću biti top 10 borac. Nikada. To nije bilo u mojoj glavi. Nevjerojatno je ludo da sam sada ovdje. Ne znam što budućnost nosi, ali vjerujem da sam stvoren da budem ovdje, u ovoj poziciji i da se bavim ovim čime se bavim. Znam da ću jednoga dana biti UFC-ov prvak‘‘, rekao je Edwards još 2019. godine.
‘‘Sve je moguće onomu koji vjeruje‘‘ (Marko 9,23), poznati je biblijski citat. Leon Edwards vjeruje da ga je Bog poslao na svijet da bude najbolji borac na svijetu, a proteklog vikenda uistinu je dokazao kako je sve moguće onomu koji vjeruje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....