U svijetu borilačkih sportova mogli ste čuti anegdotu o svađi majke i profesionalnog borca o tome tko je osjetio veću bol. Majka se naravno zalagala za tezu da je porod najveća bol koji osoba može doživjeti. Borac je kontrirao time da sigurno nije usporedivo s precizno pogođenim udarcem u jetru. To što traje nekoliko stotina puta kraće se tim putem ignoriralo. No, činjenica je da precizno pogođen udarac u taj vitalni organ završava borbu u svakom borilačkom sportu koji uključuje udarce, odnosno gdje su takvi udarci legalni.
Upravo ti udarci bili su ono što je Stipi Miočiću otvorilo put prema pobjedi i vraćanja pojasa UFC-ovog prvaka. Službena statistika u četvrtoj je rundi izbrojala 13 udaraca u tijelo, a sigurno je barem pola njih kao svoj cilj imalo jetru. I primijetilo se kakav je to efekt stvorilo na već potrošenom Cormieru. Svakim udarcem bio je sporiji, sve do trenutka kad je "progutao knedlu" i spustio ruke. Nakon toga je sve bilo gotovo.
Ipak, oni gledatelji koji ne prate toliko puno borilačkog sporta komentirali su kako im nije u potpunosti jasno kako je Cormier nakon gotovo sto udaraca u lice uspio pokleknuti nakon udaraca u tijelo. Prvobitno to možemo pogledati s medicinske strane. Precizan udarac u jetru dovodi do toga da tijelo reagira obrambeno, s ciljem brze regeneracija. Nažalost, to stvara neopisivu bol i privremenu paralizu. Borci su često opisivali stanje kao ono u kojem si potpuno svjestan što se događa, pokušavaš se ustati i vratiti u borbu, ali tijelo jednostavno odbija. Naravno, uz već spomenutu ogromnu bol. "Život ti se okrene pred očima", nerijetko glasi opis spomenutog doživljaja.
Citirat ćemo doktora Michaela Kellyja, autora knjige "Borilačka medicina".
Borci su kako simptome navodili i nemogućnost uzimanja daha, osjećaj oštrog rezanja kroz cijeli abdomen i odbijanje tijela da posluša bilo koju naredbu. Srećom po borce, to sve većinom traje između 20 i 30 sekundi, uz slučajeve do preko minute. Zanimljivo, za reakciju tijela nakon samog udarca potrebno je oko dvije sekunde. To smo najbolje mogli vidjeti u slučaju borbe Mirka Filipovića protiv Boba Sappa, kao primjer koji je većini čitatelja poznat.
Čak i kad nije savršeno precizan, odnosno udarac koji završava borbu, svaki udarac u jetru stvara probleme. Borac se kondicijski troši, gubi snagu pa mu time padaju ruke, gubi inicijativu i osjećaj za uputiti udarac. Savršeni udarač u tijelo je Vasyl Lomachenko i ako ste gledali jedan njegov meč mogli ste primijeniti na koji kvalitetan način on odrađuje svoj posao. Većinu protivnika na taj način otvara, da bi onda završavao kombinacijama različitih udaraca. No, meč protiv Jorgea Linaresa, svog možda i najkvalitetnijeg protivnika do sada završio je krošeom u jetru. Vrlo svjež primjer nam je i meč Andyja Ruiza Jr. protiv Anthonyja Joshue u kojem je Meksikanac bio spreman prolaziti kroz kanonadu udaraca samo da može doći do Joshue i ugroziti ga upravo na taj način. Time je dotadašnjeg prvaka usporio, a onda i impresivno završio.
O udarcima u jetru smo kratko porazgovarali i s Dinom Mansourom, bivšim velikim hrvatskim boksačkim talentom i jednim od tada najboljih amaterskih boksača svijeta. Dino je danas uspješan trener pa nam je mogao pružiti razmišljanje s borilačke i trenerske strane.
Od udarca u jetru padali su mnogi veliki borci. Iz MMA-a je do sada svakako najpoznatiji bio kick kojim je Alistair Overeem završio Brocka Lesnara, no i obrana titule Ronde Rousey protiv Sare McMann je kao metodu pobjede imala udarac koljenom u jetru. Najpoznatiji slučaj iz boksa onaj je iz "superfighta" Oscara De La Hoye i Bernarda Hopkinsa u kojem je Hopkins pogodio strašan udarac nakon kojeg je De La Hoya klečao na podu ljutito udarajući šakom o pod zato što je bio u potpunosti svjestan što mu se dogodilo, ali nije bio u stanju ustati prije nego sudac odbroji do deset. Canelo Alvarez na taj je način dobio nekoliko svojih mečeva, posljednji primjer je onaj protiv Rockyja Fieldinga s kraja prošle godine. Od udarca u jetru pao je i Arturo Gatti u prvom meču legendarne trilogije protiv Mickyja Warda, no on je tad oduševio time što se uspio ustati i vratiti u meč.
Daniel Cormier sad se pridružio popisu velikana koji su tako gubili velike borbe. Smjernicu je svakako dao Anderson Silva, kad je Cormier ozbiljno ugrozio udarcem u jetru s kraja treće runde njihove velike borbe na UFC 200 priredbi. On tad nije imao dovoljno vremena da to kapitalizira. Stipe Miočić krenuo je u pravi trenutak i završio je posao na pravi način.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....