Regija

Petar Drežnjak: Kad sam krenuo vidio sam da mogu do kraja, ali još nisam svjestan da sam prvak svijeta

Dario Jurišić i Petar Drežnjak
 Dario Jurišić (Facebook)
Mladi Mostarac Petar Drežnjak prošlog je tjedna postao svjetski prvak do 23 godine u muay thaiju (tajlandski boks). Svoje doživljaje s prvenstva održanog u Tajlandu, domovini sporta kojim se bavi, iznio nam je u ovom razgovoru.

Ovaj mladi teškaš sve je ugodno iznenadio svojim nastupom u Tajlandu. Otišao je tamo pomalo u sjeni svoje timske kolegice Helene Jurišić, kao i sugrađanke Lucije Bilobrk, koje su najavljivale zlato. Na kraju su njih dvije osvojile također vrlo vrijednu broncu, a slavu su ovog puta prepustile svom kolegi, koji je krenuo iz rodnog Mostara, da bi se kao borac izgradio u Splitu kod trenera Darija Jurišića. Upravo on je u njemu prepoznao potencijal za velike stvari.

Petar se vratio iz Tajlanda, a cijeli tim je doživio doček vrijedan šampiona. Iako se sve još uvijek nije u potpunosti sleglo, s novim svjetskim prvakom smo porazgovarali i saznali sve o tome kako je to izgledao put do svjetskog naslova. Što je najvažnije, ne sumnjamo kako je to samo početak jedne značajne karijere.

Kako su izgledale tvoje pripreme i s kakvim si ambicijama otišao na ovo veliko natjecanje?

"Od početka 2019. godine sam se fokusirao na Svjetsko prvenstvo. Sve nastupe i treninge sam u potpunosti prilagodio tome. Intenzivne pripreme su krenule prije dva mjeseca. Trenirao sam dva puta dnevno pa su automatski tako i očekivanja bila velika, budući da sam puno uložio. Ipak, moram vam priznati kako je me zlato iznenadilo jer je ipak ovdje bila riječ o mom prvom velikom natjecanju."

Kad si zapravo shvatilo da je zlato realna opcija?

"Prije polufinalne borbe sam dobio vrlo jaku motivaciju nakon razgovora s majkom. Nakon toga sam pobijedio glavnog favorita i shvatio sam da mi nedostaje samo još jedna stepenica do ostvarenja nečega što sam nekad mogao samo sanjati. Zbog toga sam prije finala bio izuzetno siguran u sebe, čvrsto i jako sam ušao u borbu i ostvario sam svoj cilj."

Možeš li malo opisati svaki meč, kako si se osjećao tijekom njega i kako je na kraju bilo kod svakoga čekati proglašenje pobjednika?

"Prvi protivnik bio je predstavnik Kanade. Jako čvrst i opasan protivnik, no imao sam dobru taktiku i savladao sam ga podijeljenom odlukom sudaca. U polufinalu me čekao borac iz Estonije, inače europski prvak. Bio je glavni favorit za osvajanje cijelog ovog natjecanja. Bolje je krenuo i dobio je prvu rundu, no onda sam dobio dodatnu motivaciju nakon razgovora sa svojim kutom. Postao sam svjestan kako mi je ovo životna prilika i u drugu sam rundu ušao kao nova osoba, novi borac. Preokrenuo sam meč i na kraju sam ga uvjerljivo pobijedio. Onda je uslijedilo finale, a kad ste tamo vam ne preostaje ništa drugo nego ući u meč spreman poginuti. Tako sam krenuo čvrsto i odlučno, dao sam sve od sebe i na kraju sam sve tri runde uvjerljivo pobijedio. Čekati odluku nije bilo problem jer je bodovanje javno i već prije toga sam znao kako sam pobjednik."

Je li ti "sjelo sve u glavu", odnosno jesi li u potpunosti svjestan toga da si postao svjetski prvak? Koliko ti je to zapravo poticaj za dalje?

"Vjerujte mi da još uvijek nisam svjestan da sam postao prvak svijeta. Sigurno će mi trebati još neko vrijeme prije nego postanem u potpunosti svjestan toga što smo napravili. Isto tako, nisam navikao na ovakvu medijsku pozornost. Moje je do sada bilo da treniram i da se borim najbolje što mogu. Poseban je osjećaj kad Vas kolege iz KBK Mornar dočekaju u Splitu s bengalkama i šampanjcem. Na tome im od srca zahvaljujem i naravno kako sam ovime svime samo dobio još veći poticaj za daljnji rad i napredak."

Kakve su zapravo ambicije za dalje? Mnogi kažu kako nastupaš u sportu gdje puno toga nije dobro posloženo. Čega se najviše misliš držati?

"Ne bih rekao da nije posložen sport. Ako pričamo o tajlandskom boksu, onda postoji IFMA kao jedina organizacija priznata od olimpijskih odbora diljem svijeta. Ako pričamo o kickboxingu, onda je tu WAKO koji je isto tako priznat od olimpijskih odbora. Kod njih je sve definirano i posloženo. Moj bazni sport je tajlandski boks, no isto tako volim i kickboxing. Na meni je da treniram, a moj tim će odlučiti gdje i kada ću se boriti."

Imaš li nekog uzora? Možda nekoga kao borca kod kojeg ti se sviđa sve što on predstavlja i je li bi možda izdvojio nekoga čiji ti se stil borbe najviše sviđa?

"Pratim cijelu scenu i sve borce, od svakog naučim ponešto, tako da ne bih nikoga želio izdvojiti."

Možeš li reći nešto o svom dosadašnjem sportskom putu? Kad si počeo trenirati, gdje si trenirao?

"Započeo sam trenirati prije šest godina u Mostaru, u klubu MTC Hunter. Suradnju s KBK Mornar sam započeo prije četiri godine. Do sad sam odradio šest mečeva u tajlandskom boksu i deset mečeva u kickboxingu. Za ovo prvenstvo mi je glavni trener bio Dario Jurišić, trener u mom matičnom klubu te moj trener u Mostaru, Miro Velagić, kao i Slaven Planinić."

Koliko može hrvatski borilački sport, prije svega muay thai i kickboxing u cjelini?

"Mi Hrvati smo ratnički narod. Imamo primjer iz povijesti, kad je Napoleon rekao da mu se da sto tisuća Hrvata i osvojit će svijet. Ako pričamo o kickboxingu, Hrvatska sigurno spada među top zemlje svijeta, a ovim svjetskim prvenstvom smo dokazali kako smo sila i u tajlandskom boksu. Zauzeli smo visoko 11. mjesto u konkurenciji 104 zemlje svijeta."

Razgovarao: Mario Katušić

Linker
13. studeni 2024 00:01