Ovaj mladi teškaš sve je ugodno iznenadio svojim nastupom u Tajlandu. Otišao je tamo pomalo u sjeni svoje timske kolegice Helene Jurišić, kao i sugrađanke Lucije Bilobrk, koje su najavljivale zlato. Na kraju su njih dvije osvojile također vrlo vrijednu broncu, a slavu su ovog puta prepustile svom kolegi, koji je krenuo iz rodnog Mostara, da bi se kao borac izgradio u Splitu kod trenera Darija Jurišića. Upravo on je u njemu prepoznao potencijal za velike stvari.
Petar se vratio iz Tajlanda, a cijeli tim je doživio doček vrijedan šampiona. Iako se sve još uvijek nije u potpunosti sleglo, s novim svjetskim prvakom smo porazgovarali i saznali sve o tome kako je to izgledao put do svjetskog naslova. Što je najvažnije, ne sumnjamo kako je to samo početak jedne značajne karijere.
Kako su izgledale tvoje pripreme i s kakvim si ambicijama otišao na ovo veliko natjecanje?
"Od početka 2019. godine sam se fokusirao na Svjetsko prvenstvo. Sve nastupe i treninge sam u potpunosti prilagodio tome. Intenzivne pripreme su krenule prije dva mjeseca. Trenirao sam dva puta dnevno pa su automatski tako i očekivanja bila velika, budući da sam puno uložio. Ipak, moram vam priznati kako je me zlato iznenadilo jer je ipak ovdje bila riječ o mom prvom velikom natjecanju."
Kad si zapravo shvatilo da je zlato realna opcija?
"Prije polufinalne borbe sam dobio vrlo jaku motivaciju nakon razgovora s majkom. Nakon toga sam pobijedio glavnog favorita i shvatio sam da mi nedostaje samo još jedna stepenica do ostvarenja nečega što sam nekad mogao samo sanjati. Zbog toga sam prije finala bio izuzetno siguran u sebe, čvrsto i jako sam ušao u borbu i ostvario sam svoj cilj."
Možeš li malo opisati svaki meč, kako si se osjećao tijekom njega i kako je na kraju bilo kod svakoga čekati proglašenje pobjednika?
"Prvi protivnik bio je predstavnik Kanade. Jako čvrst i opasan protivnik, no imao sam dobru taktiku i savladao sam ga podijeljenom odlukom sudaca. U polufinalu me čekao borac iz Estonije, inače europski prvak. Bio je glavni favorit za osvajanje cijelog ovog natjecanja. Bolje je krenuo i dobio je prvu rundu, no onda sam dobio dodatnu motivaciju nakon razgovora sa svojim kutom. Postao sam svjestan kako mi je ovo životna prilika i u drugu sam rundu ušao kao nova osoba, novi borac. Preokrenuo sam meč i na kraju sam ga uvjerljivo pobijedio. Onda je uslijedilo finale, a kad ste tamo vam ne preostaje ništa drugo nego ući u meč spreman poginuti. Tako sam krenuo čvrsto i odlučno, dao sam sve od sebe i na kraju sam sve tri runde uvjerljivo pobijedio. Čekati odluku nije bilo problem jer je bodovanje javno i već prije toga sam znao kako sam pobjednik."
Je li ti "sjelo sve u glavu", odnosno jesi li u potpunosti svjestan toga da si postao svjetski prvak? Koliko ti je to zapravo poticaj za dalje?
Kakve su zapravo ambicije za dalje? Mnogi kažu kako nastupaš u sportu gdje puno toga nije dobro posloženo. Čega se najviše misliš držati?
"Ne bih rekao da nije posložen sport. Ako pričamo o tajlandskom boksu, onda postoji IFMA kao jedina organizacija priznata od olimpijskih odbora diljem svijeta. Ako pričamo o kickboxingu, onda je tu WAKO koji je isto tako priznat od olimpijskih odbora. Kod njih je sve definirano i posloženo. Moj bazni sport je tajlandski boks, no isto tako volim i kickboxing. Na meni je da treniram, a moj tim će odlučiti gdje i kada ću se boriti."
Imaš li nekog uzora? Možda nekoga kao borca kod kojeg ti se sviđa sve što on predstavlja i je li bi možda izdvojio nekoga čiji ti se stil borbe najviše sviđa?
"Pratim cijelu scenu i sve borce, od svakog naučim ponešto, tako da ne bih nikoga želio izdvojiti."
Možeš li reći nešto o svom dosadašnjem sportskom putu? Kad si počeo trenirati, gdje si trenirao?
"Započeo sam trenirati prije šest godina u Mostaru, u klubu MTC Hunter. Suradnju s KBK Mornar sam započeo prije četiri godine. Do sad sam odradio šest mečeva u tajlandskom boksu i deset mečeva u kickboxingu. Za ovo prvenstvo mi je glavni trener bio Dario Jurišić, trener u mom matičnom klubu te moj trener u Mostaru, Miro Velagić, kao i Slaven Planinić."
Koliko može hrvatski borilački sport, prije svega muay thai i kickboxing u cjelini?
"Mi Hrvati smo ratnički narod. Imamo primjer iz povijesti, kad je Napoleon rekao da mu se da sto tisuća Hrvata i osvojit će svijet. Ako pričamo o kickboxingu, Hrvatska sigurno spada među top zemlje svijeta, a ovim svjetskim prvenstvom smo dokazali kako smo sila i u tajlandskom boksu. Zauzeli smo visoko 11. mjesto u konkurenciji 104 zemlje svijeta."
Razgovarao: Mario Katušić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....