Iza nas je još jedno seniorsko Prvenstvo Hrvatske u plemenitoj vještini. Ovog puta bez gledatelja u dvorani na Velesajmu, ali uz veliku dozu uzbuđenja, napetih te izjednačenih mečeva, kao i činjenicu da ovog puta sedam prvaka dolazi iz sedam različitih klubova. To su zagrebački Gladijator i Leonardo, BK Brod iz Slavonskog Broda, jedno zlato odlazi na sjever u Čakovec, po jedno u Pulu i Rijeku te na kraju jedno u BK Salonu iz Solina.
Meč koji je otvorio program bilo je finale u lakoj kategoriji (do 60 kilograma) i on je u potpunosti prošao u dominaciji novog prvaka, 20-godišnjeg Diega Mamića iz Pule. Filip Kolak se na kraju morao zadovoljiti srebrom, iako je od prve sekunde pokazao veliku želju. Žestoko je krenuo i napao, ali Mamić je bio spreman na to te je zahvaljujući raznovrsnim udarcima iz kontre već u prvoj rundi državnog prvaka iz 2015. godine dva puta poslao na pod. Izdržao je Kolak do druge runde, u koju je ušao jednako agresivno te krenuo odlično parirati, no na ulasku u posljednju minutu Mamić prolazi sjajnom serijom i Kolak je još jednom na podu. Vratio se u meč, ali tek na desetak sekundi. Nakon novog pogotka Mamića završio je boksač iz Coloseuma još jednom na leđima i njegov kut bacio je ručnik u ring.
U finalu do 64 kilograma susrela su se dva bivša prvaka do 60 kilograma, Matteo Komadina iz Rijeke i Filip Poturović iz Nove Gradiške. Bilo je to pravo nadmudrivanje dva iskusna i tehnički vrlo potkovana boksača. Niti jedan nije bio spreman na preveliku agresivnost, iako je Poturović pokazivao inicijativu, ali na gotovo svaki pokušaj skraćivanja distance, Komadina bi ulazio u klinč. U prethodnoj rečenici zapravo je opisano ono što se većinom događalo u prve dvije runde, uz sporadične pogotke s obje strane. Poturović za treću rundu mijenja gard te tu dobiva priliku za nekoliko pogodaka direktom, no ponovno je Komadina spreman kontrirati i ostaviti dojam da mu udarci rade više efekta. Spuštenih ruku i jako dobrih eskivaža, boksač iz Rijeke izgledao je opušteno i činilo se kako ima kontrolu nad situacijom, s čime su se na kraju složili bodovni suci te su ga proglasili prvakom Hrvatske.
Velter kategorija (do 69 kg) ove je godina bila kategorija iznenađenja i mladih boraca, a novi prvak postao je 20-godišnji Filip Kolar iz Čakovca, koji je u finale ušao kao favorit, no nitko nije bio spreman otpisati Petra Pavčeca nakon polufinalne pobjede protiv Petra Cetinića. I nitko ne bi mogao prigovoriti da je mladi boksač iz BK Nokaut odnio pobjedu, budući da je odluka bila podijeljena. Kolar je bio agresivniji borac, no Pavčec je pokazao što i u meču protiv Cetinića, jako dobre eskivaže, veliku srčanost i sposobnost kvalitetno pogoditi iz kontre. Isto tako, bio je sposoban i primiti udarce novog prvaka Hrvatske, koji su na kraju ostavili bolji dojam na suce. Posebno je Kolar bio efikasan lijevom rukom, što je njegovo najjače oružje i zapravo njoj može zahvaliti titulu u kategoriji kojom je prošlih godina vladao Marko Zeljko, no on na ovogodišnjem prvenstvu nije nastupio.
U srednjoj kategoriji dogodio se duel velikih rivala Gabrijela Veočića i Noe Ježeka te je isti već po pravilu bio napet, izjednačen i težak za (pre)suditi. Ali, pobjednik je kao i na prošlogodišnjem prvenstvu te na Pevex Cupu bio isti te na isti način. Veočić je slavio podijeljenom odlukom sudaca, i to preglasavanjem, budući da je u trećoj rundi dobio negativan bod. Veočić je već po pravilu radio na distanci i vrlo rano krenuo čisto pogađati, a Ježek je tražio priliku ulascima, što Veočić brani klinčem, odakle dolazi do puno "dirty boxing" situacija. Veočić je kombinirao razne udarce, gdje je posebno dobro pogađao u tijelo. Ipak, osjetio je Ježek u drugoj rundi svoju distancu i počeo sve više pogađati iz kontre. Osjetio je to novi prvak i nije više dozvoljavao takve stvari nego je sve više bilo klinča i hrvanja, a manje čistog boksa. Nakon druge runde teške za bodovati, Ježek je preuzeo inicijativu u posljednjoj te doveo Veočića u probleme. Napokon je nakon udaraca dobro izlazio i isfrustrirao boksača iz Slavonskog Broda, no ta treća runda na kraju mu ipak nije bila dovoljna te je još jednom vrlo tijesno izgubio meč od svog velikog rivala.
U jedinom revanšu prošlogodišnjeg finala vidjeli smo obranu titulu poluteške kategorije, nakon sjajnog meča koji su pružili Luka Plantić i Matej Uremović. Hrvatska olimpijska uzdanica bolje otvara ovaj meč i nabija visoki tempo, na što Uremović u prve tri minute nije imao pravih odgovora, ali Riječanin na pravi način odgovara u preostale dvije runde. Plantić nije nastavio istim tempom kao u prvoj rundi i Uremović postaje onaj koji pokušava više udaraca. Puno toga je pogodio, no nije mu Plantić ostajao dužan. Kako se meč bližio kraju, tako je Uremović bio sve bolji i konkretniji te je dojam kako je uzeo posljednju rundu. Vjerojatno je na kraju presudila druga runda, a dokaz neizvjesnosti je još jedna podijeljena sudačka odluka. Ipak, u korist Plantića, koji s obranom naslova može krenuti prema pripremama za lipanjski nastavak olimpijskih kvalifikacija.
Teškaško finale donijelo je taktičko nadmudrivanje Tonija Filipija i Zvonimira Rebolja, nakon kojeg je Filipi vratio titulu koja mu je prošle godine izmaknula. Većina akcije događala se na distanci, a Filipi je bio konkretniji prije svega zbog toga što su njegovi udarci dolazili u serijama, dok su pogoci Rebolja uglavnom dolazili putem prednjeg direkta, a poneke pokušaje vezanja drugog udarca bi Filipi eskivirao ili kontrirao. Nije ovaj meč donio puno uzbuđenja, no u ringu se dogodilo upravo ono što Toni Filipi voli i boks u kakvom se on najbolje snalazi. Tehnički sjajni Toni ovo je na neki način rutinski odradio i uzeo titulu, dok za Rebolja ostaje dojam kako je trebao biti konkretniji i odlučniji, što bi mu dalo više šanse, ali i ponudilo uzbudljiviji meč za publiku.
U super teškoj kategoriji, svoju petu titulu u nizu uzeo je Marko Milun, savladavši Marijana Brnića iz splitskog Groma. Od početka se vidjelo kako je Milun tehnički superiorniji boksač, no nije mu titulu bilo lako osvojiti. Brnić i njegov tim pripremili su dobru taktiku, gdje se nisu išli nadboksavati s najboljim hrvatskim amaterom, nego se tražio jedan jaki udarac kojim bi se situacija okrenula u njihovu korist. Tako je Milun morao cijeli meč držati visoku koncentraciju, u čemu je uspio, a protiv sebe je imao protivnika koji je to samog kraja tražio taj udarac, ali se na kraju morao zadovoljiti srebrom.
Nakon završetka svih mečeva, podijeljene su i dvije individualne nagrade. Najboljim tehničarom prvenstva proglašen je Matteo Komadina, dok je za najboljeg boksača proglašen Luka Plantić. Iako, mora se priznati da, obzirom na to da je svakako najdominantnije od svih prošao kroz turnir, ne bi bilo prigovora niti da je ta nagrada pripala mladom prvaku najlakše kategorije, Diegu Mamiću.
